Tokom iznošenja završnih riječi koje je pročitala tužiteljica Jasminka Knežević te advokatica porodica oštećenih Aida Duraković, sudu se obratila i sestra stradale Edite Malkoč Enesa te otac stradale Selme Agić Amir. Svi u sudnici, osim optuženih i njihovih porodica, su plakali shrvani bolom zbog kompletne situacije.
Brzina izuzetne opasnosti
Knežević je u završnim riječima kazala kako je Tužilaštvo KS dokazalo da je Sanjin Sefić prošao kroz crveno svjetlo na semaforu vozeći brzinom od oko 105 kilometara na sat, da nije obratio pažnju na pješakinje koje su prelazile preko pješačkog prijelaza, kojima je tada bilo zeleno svjetlo na semaforu, da nije smanjio brzinu niti kočio te da je nakon toga pobjegao s mjesta nesreće umjesto da je ostao i pokušao pružiti pomoć povrijeđenim djevojkama.
Brzina kojom je Sefić vozio okarakterisana je kako brzina izuzetne opasnosti. Vještaci su dokazali, na osnovu oštećenja na vozilu i tragova na mjestu nesreće, da je automobil kojim je upravljao Sanjin Sefić izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj su djevojke poginule. Utvrđeno je da nije bilo pokušaja kočenja. Vozilo je pregledano dva puta.
Medicinskim analizama utvrđeno je da tkivo koje je ostalo na automobilu koji je bio skriven na Grbavici pripada stradalim Editi i Selmi, a uzeti su i brisevi iz vozila.
Gotovo da nema dijela tijela koji nije oštećen
Vještak Hamza Žujo koji je radio obdukciju detaljno je naveo povrede na tijelima djevojaka. Svi u sudnici su zaplakali kada su čuli da gotovo nije bilo dijela tijela Selme Agić koji nije bio polomljen i oštećen. Od udara su joj polomljena rebra, kičma, vilica, potkoljenica, lakat, vrat, natkoljenice, oštećena pluća, aorte, slezena, grudni mišići, a veliki mozak se odvojio od malog mozga.
Edita Malkoč je imala povrede mozga, pluća te polomljene kosti lica, rebra i stidne kosti.
Pročitana je i izjava svjedoka koji su vidjeli djevojke kako prelaze preko pješačkog prelaza na zeleno svjetlo. Jedna svjedokinja je kazala kako su išle držeći se ruku pod ruku i da su se smijale. Drugi svjedok je stajao na autobuskom stajalištu i vidio tijelo kako "leti" od udara. Kazao je kako je odjeća i obuća sa Selminog tijela bila pokidana i spala, te da je tražio bilo šta samo da je pokrije.
Nisu pokazali žaljenje
Knežević je kazala kako je pobijena izjava Sanjina Sefića da je bilo zeleno svjetlo i da je pao u šok jer telefonske komunikacije dokazuju da je s ostalim osumnjičenima svjesno isplanirao svoj bijeg. Počeo ga je planirati u trenutku kada je sjeo u taksi, o čemu je svjedočio taksista, od kojeg je tražio mobitel.
Istakla je kako nije bilo dobrovoljne predaje u Novom Sadu, te da Sefić nije pokazao ni u jednom trenutku žaljenje zbog činjenja krivičnog djela dok je bio tamo jer je putem svog advokata uložio žalbu na izručenje i tražio redovnu proceduru ekstradicije što je rezultiralo njegovim izručenjem tek za dva mjeseca.
Tužilaštvo je kazalo kako je dokazalo da su se ostali optuženi udružili da pomognu Sefiću čemu svjedoči telefonska komunikacija, te skrivanje vozila od oca Dine Salihovića koje je Sanjin koristi pri bijegu. Naglasila je kako su optuženi povezani čvrstim prijateljskim vezama, ali i da su svi već ranije osuđivani, te da ranije izrečene kazne nisu postigle željeni efekat.
Napomenula je da je Sefić već 47 puta kažnjavan za prekršaje u saobraćaju. Naglasila je kao kod optuženih, osim kod Sauda Nišića, nije primijećena empatija s porodicama poginulih djevojaka. Također, zbog njih je suđenje bilo nekoliko puta odgođeno.
Zatraživši maksimalnu kaznu za Sefića tužiteljica Knežević kazala je kako je to potrebno zbog same težine krivičnog djela jer su poginule dvije djevojke, dodatno otežava to što pobjegao, isplanirao bijeg i nije iskazao iskreno kajanje. Zatražila je produženje pritvora.
Sara Sefić vrijeđala porodice
Za Saru Sefić je istaknuto kako je konzument narkotika, da nema empatiju i da se tokom suđenja ponašala bahato i arogantno. Dino Alić je ranije osuđivan, a posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnim drogama i nije iskazao kajanje. Amar Salihović je također osuđivan ranije za isto krivično djelo kao Alić i nije pokazao kajanje. Za Sauda Nišića je kazala da je osuđivan ranije za nasilničko ponašanje, da je konzument narkotika, ali da je pokazao iskreno žaljenje što mu se treba uzeti kao olakšavajuća okolnost.
Također, zatražila je od Suda da odmah izrekne i mjeru Sanjinu Sefiću za nadoknadu nematerijalne štete porodicama Malkoć i Agić za nanesenu duševnu bol.
Advokatica porodica stradalih Adela Duraković kazala je kako je ovo bio dugotrajan i mukotrpan proces za porodice koje su svaki put trpile bol i bez obzira na uvrede i psovke koje su im optuženi ili porodice optuženih upućivale, ostali mirni.
"Ostala im je samo vjera i nada u časni sud, da će donijeti pravičnu presudu i najoštriju kaznu predviđenu za ova krivična djela. Izloženi su stalnom podsmjehivanju, provokacijama itd. Sara Sefić je psovala ocu Selme Agić. Oni nisu odgovorili niti jednom. Optuživali su ih da su napravili medijsku hajku na optužene, što nije tačno jer su i oni iz medija saznali da su njihove kćerke poginule. Niko ih nije obavijestio", kazala je Duraković.
Najbolje drugarice su otišle zajedno u smrt
Istakla je kako se niko od optuženih ili njihovih porodica nije obratio porodicama Malkoč i Agić tokom ovog postupka.
"Selma i Edita su bile uzorne studentice, djeca za poželjeti, dobre prijateljice i niko nikada nije rekao niti jednu ružnu riječ za njih. Najbolje drugarice su otišle zajedno u smrt. Njihove porodice su pretprile nezamislivu bol koja će ih pratiti do kraja života i ništa ne može vratiti njihovu djecu. Oni ne mogu reći koliki je iznos za nadoknadu nematerijalne štete, ali ja mogu. Tražimo 90.000 KM za porodicu Agić i 75.000 KM za porodicu Malkoč", kazala je Duraković.
Moju sestru je ostavio da leži na cesti
Editina sestra Enesa Malkoč obratila se sudu i optuženima kazavši kako su njena sestra i Selma bile takve da nikada nikoga nisu uvrijedile niti se neljubazno obratile. Bile su poslušne, staložene, nisu pile, pušile niti koristile drogu.
"Editu je ubio Sanjin Sefić. Ostavio je da leži na cesti s Azrom i pobjegao u Novi Sad. Sanjin se nije pokajao. Dobili smo pismo od porodice Sefić, jedno otipkano na računaru i isprinatno u tri primjerka za obje porodice. Gospođo i gospodine Sefić, da ste nam došli u kuću, da ste nam se za ovo vrijeme barem jednom obratili, ne bismo vas ovako doživljavali. Saro, i ti si sestra, ja više nisam. Da je obratna situacija, nikada se ne bih onako ponašala prema tebi. Ti si smijala, provocirala i psovala. Moje sestre više nema", kazala je Enesa Malkoč.
Obratila se i Sanjinu kazavši kako nisu osjetili njegovo kajanje, na što je on "dobacio" da se kaje, a ona mu je kazala kako se to ne vidi na njemu jer se za ovaj period ugojio 20 kilograma, a ona je od tuge za mjesec dana izgubila 11 kilograma.
"Naše Edite i Selme više nema, mi se ne borimo za njih. Borimo se za svu sljedeću djecu da budu sigurna na ovim ulicama", kazala je Enesa.
Suzama zalijevaju mezar
Držeći u rukama fotografiju mezara svoje Selme, sudu se obratio i otac Amir Agić.
"Nesreća nas je ubila, postupak nas je dotukao. Ovo je mezar gdje leži moja Selma. Moja supruga ga suzama zaliva svaki dan, a ja pričam s njim", kazao je Agić.
Većinu vremena otac Sanjina Sefića je pričao, nekoliko puta i dobacio, te izgovarao pogrdne riječi dok su se tužiteljica, Duraković i Agić obraćali sudu.
Odbrana će iznijeti završne riječi 12. septembra kada će ovaj postupak konačno biti okončan.
