Dok su bili na putu prema školi, na dvojicu dječaka je, prema ispovijesti njihove majke, pucano iz automobila marke Golf 6.
Kako je majka Anela P. ispričala portalu Radiosarajevo.ba, u pitanju su dječaci koji imaju 7 i 9 godina. S obzirom da se iz Travnika prethodnih mjeseci moglo čuti dosta informacija o ugrožavanju sigurnosti djece, majka ih je stalno upozoravala da budu oprezni na putu prema školi, a opreznost ih je u ovom slučaju vjerovatno i spasila.
Jutros su moji dječaci krenuli su u školu u naselju Kalibunar. Tom prilikom su u ulici Vlašićka uočili vozilo koje im se već na prvi pogled učinilo neobičnim, zato jer je stajalo na sredini ceste.
Ranije smo mnogo puta razgovarali o opasnostima koje vrebaju iz nepoznatih vozila, pa su dječaci zastali, plašeći se proći pored automobila koje je u pogonu, a stoji (bilo je par slučajeva pokušaja otmica djece na području općine Travnik i zato su oprezni)", priča nam majka Anela pa dodaje:
"Dok su razmišljali da li da se vrate nazad do kuće moje majke ili da nastave ići prema školi nekako zaobilazeći vozilo, iz istog je izvirila ruka s pištoljem koji je bio uperen u psića koji je trčkarao oko djece, i, na užas djece… začuo se hitac. Glasno su vrisnuli i počeli bježati nazad prema zgradi, pri tom su pretrčali ulicu kojom se inače vozači rado utrkuju. Sama sreća je bila da je ulica bila prazna.
Vrisak i pucanj je začula i moja majka koja je odmah istrčala onako, u pidžami. Prema njoj su dječaci potrčali i u šoku govorili: ne idi ti, pucat će i na tebe. Majka ih je uvela u kuću, smirila koliko je mogla, a zatim odvela u školu.
Ja sam u to vrijeme bila na poslu, i, nista ne sluteći, oko 10.30. nazvala mlađeg sina koji u to vrijeme obično stiže kući, pitajući ga uobičajeno, kako je bilo u školi. On mi je ispričao šta se desilo. U nevjerici, tražila sam majku na telefon i pitala je šta se to desilo i zašto nije pozvala policiju ili barem mene obavijestila. Rekla je da je i ona bila u užasnom šoku, te da nije znala da je trebala. Nije se ni sjetila, kako kaže, jer je u prvim momentima smirivala djecu, a nakon toga joj nije bilo dobro. Majka ima 66 godina".
Nakon što joj je sin ispričao što se desilo, majka je, kako kaže, pozvala policiju koja je došla na mjesto gdje ona radi.
"I došli su oko 12.20 sati. U neki mali blok zapisali sve, nisu mi ponudili da išta potpišem, ali su uzeli moje podatke, kao i opis vozila iz kojeg je pucano. Radilo se o Golfu 6, plave boje (dječaci su to, oni se razumiju u marke vozila).
Kao jedna majka, šokirana sam, ogorčena, jer već mnogo puta dosad smo tražili prisustvo policijske patrole barem u vrijeme kad djeca odlaze u školu i vraćaju se iz iste. Prvo radi vozača koji jure neprilagođenom brzinom, drugo upravo radi pokušaja otmica na području naše općine, a ovo sad…šta? Spremim dijete za školu, odem na posao i neko ga, onako usput upuca?
Ne znam da li su u policiji išta poduzeli vezano za pokušaj utvrđivanja vlasnika takvog vozila (a nije da imamo baš mnogo takvih u gradu pa i široj okolini). Na moj upit pri obavljanju razgovora s patrolom, rekli su mi da će me kontaktirati istrazitelji i to je bilo to", priča šokirana majka.
S obzirom na sve, Anelu je sada strah poslati djecu bilo gdje...
Kako ću ja u ponedjeljak poslati djecu u školu? Kako ih uopšte pustiti čak i do prodavnice, jer i prodavnice su nam blizu tog mjesta gdje se pucnjava dogodila? Kako uopšte živjeti u ovakvom gradu, gdje opasnosti vrebaju jedna za drugom, kao na Divljem Zapadu? I kome se uopšte obratiti i tražiti sigurnost za našu djecu? Moji su bili oprezni pa su zastali, šta da je naišlo neko drugo dijete koje bi se, sigurna sam, našlo tačno na putanji ispaljenog metka? Ne bi bilo svjedoka… bilo bi još jedno mrtvo dijete koje je uništio sistem. A potencijalni ubica, kao i onaj otmičar, kao i svi oni koji jure tom ulicom, još uvijek su tu negdje" ispričala je Anela.
Na kraju je dodala detalj koji eventualno može pomoći identifikaciji spomenutog vozila.
"Kad sam došla kući s posla, jučer u 15.00, počela sam razgovarati s prestravljenim sinovima. Pustila sam ih da pričaju koliko žele, nadajući se da će tako izbaciti stres iz sebe, jer mi i inače o svemu mnogo razgovaramo. Tad je stariji sin spomenuo detalj koji nije ranije: da su stakla opisanog automobila bila zatamnjena".
Srećom, priča ima i ljepšu stranu:
"I pored svog straha koji su preživjeli, insistirali su da odemo na mjesto događaja, da mi tačno pokažu gdje je ko stajao, a potom da idemo tražiti malog psića za kojeg su bili jako zabrinuti. Srećom, pronašli smo ga nepovrijeđenog, dječaci su ga grlili i 'pričali' mu o lošim ljudima, o tom kako se i on treba čuvati i ne prilaziti sumnjivim vozilima...oni su zapravo, kroz iskazanu brigu o njemu ojačali sebe i danas su već normalno proveli dan, u igri", kazala je na kraju majka dječaka za portal Radiosarajevo.ba.
