Adam i Eva
Marinković je na početku razgovora istakao da su reakcije publike izuzetno pozitivne te da je predstava za nepuna dva mjeseca postala regionalni hit.
- Tekst mi se nekoliko godina krčkao u glavi, a posljednjih šest mjeseci sam konstantno radio na njemu. Svi smo mi u toku dana pet puta terapeuti, a pet puta pacijenti. Na ulici vidite ljude koji se svađaju i kontaš u sebi: „Kako to?“, a onda za pola sata i sami upadnemo u tu istu agoniju – kaže Marinković.
Dodaje da je priča o muško-ženskim odnosima komplicirana, ali i jednostavna u svojoj kompliciranosti.
- Od Adama i Eve pa do danas traje ta konfrontacija, borba između ženskog i muškog mozga. To su dvije dijametralno suprotne sfere, a na kraju nema pobjednika niti pobijeđenog – rekao je Marinković.
Naglasio je da nas sve na Balkanu povezuje smisao za humor.
- Pričamo i smijemo se istim vicevima, slušamo istu muziku i govorimo istim jezikom. Neraskidiva je veza, koliko god se mnogi trudili da ne budu dio Balkana, isti smo među jednakima – poručuje Maca.
Smatra da je repertoarska politika užasna u našim pozorištima te da imaju duple aršine.
- Svi bi voljeli da napune salu, a pljuju po komercijalnim tekstovima. Rade predstave na koje im rođena majka ne dođe da ih pogleda. Ukinuo bih sve budžete – istakao je Marinković.
Sin, otac...
Energiju za nastupe crpi iz brojnih uloga koje ima u životu: sin, otac, suprug, prijatelj, drug...
- Nastupao sam u malim prostorima, ali i velikim dvoranama s punim angažmanom. Drago mi je da su preko brenda koji sam uspostavio mnogi kasnije ušli u teatar i ostali tamo, pogledali neke druge predstave. Zapravo, teatar je tamo gdje je glumac – rekao je Marinković na kraju.
Osim publike u Sarajevu, Mostaru i Zenici, Marinković je velikim aplauzom ispraćen sa scene i u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Beogradu, ali i gradovima u Austriji..