Ukazuje na malverzacije (bio ih je primoran raditi), dosta je tu materijala i za poreznu inspekciju, a prije nego dođemo do dijela kad mu je šefica opalila šamar da bi potom intervenirala i policija, prenijet ćemo vam početak Marinove priče:
– U kafić kod osobe E.C. došao sam raditi 9. aprila . Za rad do 1. maja dobio sam 2500 kuna na ruke. Za peti mjesec, sjelo mi je na račun 3000 kuna, a za juni, također na račun, 2200 kuna. Razliku što sam trebao dobiti na ruke nikad nisam vidio. Moja djevojka dobila je za juni plaću od 1700 kuna, a kolega 1400 kuna za 14 dana rada – govori Marin.
Radio je u kafiću s curom i dva prijatelja. Ekipa je, veli, bila odlična. Šaljiva, a prije svega marljiva.
– Polako su se stvarali problemi. Devedeset posto zbog sitnica. Vlasnica kafića sjedi u bašti po cijele dane, eventualno ode kući na dva ili tri sata. Gledala nas je stalno, tjerala da kucamo zbirne račune za strane goste tako da sav taj novac može uzeti sebi. Čista lova – priča nam mladi bivši konobar, čije iskustvo nije iznimka.
Kaže, tako se radilo od kada je došao u kafić.
– Cifre dobivene “nacrno” po danu su bile hiljadu do hiljadu i petsto kuna, ovisno o poslu. Naravno, sezona je. Ako sjedne stranac, a vi ne otkucate zbirni račun, nemate pojma kako bi se naljutila – pripovijeda Marin, dodajući da se ni za prodane kugle sladoleda nisu izdavali računi.
– Nikada. Eventualno deset kugli dnevno. Svaku noć i tu bude oko dvije hiljade kuna čiste love. Minimalno – tvrdi sugovornik.
Priča nam dalje kako je E.C. rasističkim izjavama provocirala djevojku na sladoledima.
– Govorila joj je kako su Bosanci mutavi, smotani i gore stvari koje ne želim iznositi. Pričala je da mrzi Imoćane i da ne želi imati ijednog radnika od tamo jer su oni “neradnici i trutovi” – navodi Marin.
Kolega mu je zbog stresa dao otkaz 10. juna , da bi četiri dana kasnije on, djevojka i prijatelj učinili isto.
– Postalo je nepodnošljivo. Nas dvoje otkazni rok odradili smo do 29. juna, a prijatelja mi je odmah otjerala uz riječi da je “retardirani debil” i da ga ne može više gledati – govori Čaljkušić.
Živjeli su u istoj sobi, kod prozvane, kako je Marin naziva, osobe.
Nije prošlo dugo nakon što mu je prijatelj dao otkaz, stigla je zamjena.
– Došao je momak iz Metkovića bez radnog iskustva želeći naučiti konobariti. Nakon dva sata popodnevne smjene rekao mi je da on to ne može podnijeti i da u životu nije upoznao takvu ženu te da će ujutro dati otkaz – prepričava naš sugovornik.
Popodnevna je smjena završila, otišli su spavati, a momak je svoje stvari pronašao izbačene iz sobe, i kvaka s vrata, kaže Marin, bila je skinuta. Isto jutro, momak se vratio kući.
Nekoliko dana kasnije, na rad u kafić došlo je dvoje novih konobara, profesionalnih, cura i momak.
– Trebalo im je točno pet minuta da se uhodaju i da samostalno drže cijelu baštu, a još manje im je trebalo da shvate o kakvoj se osobi radi. Tek što su stigli, rekli su da odlaze. Kazali su da ne vole kad ih se od 0 do 24 sata nadgleda i da im se popuje. Počela se svađati s njima, izvela je mene vani i rekla “Slušaj, neka rade sada cijelu smjenu, a onda ću im reć da odmah odu iz kuće ili ću policiju zvat”. A to je i učinila – govori nam Čaljkušić.
Njih dvoje stigli su iz Zagreba i nikoga u Baškoj Vodi nisu imali.
Nakon toliko promijenjenih kolega u svega desetak dana, Marinu i djevojci ostalo je još malo do kraja probnog roka.
– Počela je izmišljati kojekakve stvari ne bi li nam odbila od plaće. Konačno, svanuo je i taj 29. juna kada smo završili naš radni odnos i otišli na drugo mjesto. Šefica je rekla dođite tad i tad po novac što vam dugujem na ruke, a radi se sveukupno o nekih 4000 kuna, i cura je otišla jer ja nisam mogao. Šefica se izderala na nju, počela je izmišljati laži samo da nas ne isplati i odmah je bilo očito da od novca nema ništa – kaže Marin.
Tada je, veli, i on dotrčao u kafić, da pita u čemu je problem.
– Rekla mi je “prijavit ću te policiji jer si kopao po mojoj ladici u kafiću i uzeo svoju sanitarnu iskaznicu”. Odgovorio sam joj kako je 29. juna moj radni odnos istekao i kako imam pravo uzeti iskaznicu jer mi treba za drugi posao. Tada je počela svađa. Nije me slušala, izbjegavala je ono zbog čega sam jedino i došao, a to je naš novac. Pošteno zarađen. Rekao sam joj da nas isplati i da nas više nikad neće vidjeti. Ali od toga nije bilo ništa, morao sam povisiti ton jer je non stop zaobilazila temu. Rekao sam joj glasno da me čuju svi u kafiću: “Meni je radni odnos prestao! Hoću svoj novac i ne zanima me više apsolutno ništa”. Tada se ustala i opalila mi šamar. Rekla je: “Mogu ja što hoću, ovo je moj kafić!”. Krenula je opet udariti me, ali sam se izmaknuo. Vikala je, dirala mi je u obitelj, a i ja njoj nisam ostao dužan na riječima, no nijednom je nisam nazvao pogrdnim imenom već sam joj rekao koliko je zla žena i da ne mogu vjerovati da je napravila to što je napravila – objašnjava Marin.
Odmah je zvao policiju i podnio kaznenu prijavu.
– Navikla je da ljudi odu od nje pognute glave, da nitko ništa ne poduzme i zato uvijek ona prođe kao, amo to tako nazvat, pobjednica. Ali ja nisam takav. Želim da zna da sam ja ovo ispričao, podijelio na društvenim mrežama i da sam toliko tvrdoglav da sam spreman 15 godina pričati svima kakva je to osoba i da ni pod razno ne odu tamo – poentira Marin.
Ali, ni tu nije kraj.
– Dobili smo zabranu prilaska jedno drugome na 20 metara. Poslao sam joj poruku s pitanjem kada da moja djevojka dođe po svoj novac, na što je ona odgovorila “dođite oboje”, s isprikom i povučenom prijavom. Odmah sam joj rekao da od toga nema ništa jer joj ne smijem prići, znao sam da to lako može biti navlakuša i da bi kamere u kafiću sve snimile. Tada bi me imala u malom prstu. Mogla bi reći da sam je psovao i prijetio joj – kaže Marin.
Čak ni ovdje nije kraj:
– Djevojka nije htjela otići do nje jer zna da bi joj svašta izgovorila. Otac mi je, na koncu, došao. Njene laži odmah su mu dale do znanja da od novca nema ništa. Tada sam stvarno poludio. Nije joj trebalo dugo da shvati da sam to sve objavio na Facebooku te je istog trena zvala policiju. Poslala ih je u kafić gdje sad radim tvrdeći da sam joj poslao prijeteću poruku da ću je prebiti i zapaliti kuću te da je ona tu poruku izgubila. Dao sam policajcima mobitel i vidjeli su da tu nema ničega – kaže Marin.
– Od novca nema ništa, a ona mirno sjedi u svojoj bašti, kao da se ništa nije dogodilo i jedva čeka noć da može neku paru staviti u torbicu. Neki bi postupili drugačije, a ja sam postupio kako jesam. Želim da ljudi znaju i da paze. Neka se raspitaju prije gdje dolaze raditi – poručuje Marin, piše Slobodna Dalmacija.
