Bešić živi u švicarskom Bazelu, danas je u posjeti Sarajevu sa djevojkom koja je Španjolka. Nije znao za instalaciju, a razgledajući grad dočekala ga bjelina 3.176 imena i fotografija njegovih sugrađana, prenosi Fokus.
I nije mu dugo trebalo, brzo je pronašao svog oca Suada Bešića kojeg su s kućnog praga odveli 28. jula 1992. kada je Nedžad bio još mali.
„Vidim fotografiju oca i mog amidže. Mnogo mi je žao i tužan sam zbog tog gubitka, žao mi je što stojim pored ovih fotografija, a opet mi drago da se njihovo lice i u Sarajevu vidi. Jednostavno da se to zlo nikad ne bi zaboravilo i nikad nikom više desilo“, kaže Bešić za agenciju Patria.
Govori da je u BiH često s djevojkom, a da u Kozarac ide kad god dobije slobodno vrijeme.
„Sve u mom životu veže me za Kozarac“, ističe Bešić.
Sestra njegove djevojke prvi put je u BiH i danas je mogla doživjeti dio onoga što Nedžad nosi u sebi.
„31. maj je bolna tačka u mom životu. Puno priča sam čuo o svom ocu koji je stradao u Omarskoj. Znam da je dugo bio zloglasnoj Bijeloj kući. Prije par mjeseci pronašli smo i mog amidžu koji je samo 23 godine imao kad je nestao. Sad će mu u julu biti dženaza“, dodaje Bešić.
Dan bijelih traka, 31. maj, simboličan je datum proglašen u znak sjećanja na više od 3.000 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja. Obilježava se u Bosni i Hercegovini i brojnim evropskim gradovima.
Na taj dan, vlasti bosanskih Srba su 1992. godine naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.
Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru se obilježava mirnom šetnjom kroz prijedorske ulice.
Instalaciju u Velikom parku u Sarajevu postavili su članovi Udruženja Antidejton.
