Objašnjava kako mu se u Norveškoj svidio drugačiji i opušteniji mentalitet, činjenica da poštuju radnika i njegovo vrijeme, a ima priliku usavršavati svoje znanje na brojnim seminarima i edukacijama.
– Radim daleko manje nego u Hrvatskoj i motiviran sam da ulažem u sebe. Ovdje vlada najbolji socijalni sustav, manje je životnog stresa. Recimo, u Hrvatskoj sam imao brojne prekovremene koje su moju plaću svrstavale u viši porezni razred. Kad sam na kraju mjeseca vidio zašto toliko radim, došlo mi je da plačem. Ovdje jesu visoki porezi, ali država vam sve to vrati. U odnosu na visinu plaće, troškovi života nisu puno drugačiji od Hrvatske – nabraja on.
Prilikom dolaska jedno vrijeme živio je u najmu u bolničkom stanu, no kaže kako mu je to dosadilo pa je kupio kuću na kredit.
– Ide mi jako dobro i zadovoljan sam. Imam i hrvatske televizijske kanale pa tako pratim rad svojih kolega u domovini. Mogu reći da sam ponosan na njih jer znam koliko su kvalitetni i u kakvim uvjetima rade – kazao je prisjećajući se kako je sustav bio složen tako da je uvijek strepio hoće li dobiti godišnji kad želi ukoliko nema dovoljno ljudi na poslu.
– Ovdje se nikad ne nađemo u takvoj situaciji. Postoje liječnici freelanceri koje bolnica angažira u slučaju potrebe pa tako teret nečijeg izostanka nikad ne padne na leđna kolega. Nema mobbinga, nema stresa na poslu. To savršeno funkcionira – objašnjava on.
O povratku u Hrvatsku za sada ne razmišlja.
– Volio bih se vratiti jednog dana ako se situacija popravi. Volio bih da bude bolje – zaključio je on.
