Kulenović: Dodika može zaustaviti samo adekvatna sila

„Pošto iskustvo koje imamo iz predratnog vremena, kada su mnogi mislili da su prijetnje Radovana Karadžića, i ne samo njega nego i svih drugih nosilaca ideja da se tzv. nacionalna pitanja rješavaju putem nasilja pa i ratom bezazlene, nažalost, mi moramo biti itekako osjetljivi i zabrinuti“, kaže Kulenović.

Kulenović dodaje kako se sjeća tog vremena kada su se u Sarajevu, BiH i cijeloj Jugoslaviji te prijetnje nastojale minimalizirati, da to nikom ne odgovara, da nema uslova za ratovanje, prenose vijesti.ba.

„Sve je to tragično iskustvo iz vremena kada smo kao javnost i intelektualci bili na neki način u stanju pokušaja da stavljajući glavu u pijesak budemo mimo onoga šta je stvarnost donosila. Danas, ako objektivno gledamo, većina nas je objektivno kriva zašto nismo dovoljno i na vrijeme upozorovali da dolazi agresija i sve ono što se kasnije desilo. Nažalost, moram istaći da ovom prilikom i u ovim vremenima stvar se skoro na identičan minimizira i većina ljudi, koji nikome ne žele zlo, želi pobjeći od činjenice zla koja se nadvija oko nas“, kaže on.

On dodaje kako lično misli da Dodikove prijetnje i njegov ekstemizam i njegova šizofrenija ne može biti zaustavljena nikakvim pozivanjem na opšte dobro i ono što je pravna osnovica i zakoni, jer Dodik u svom rušilaštvu spreman je upotrijebiti najgora saredstva za opstanak na vlasti.

„On ne može biti zaustavljen dok se ne suoči s adekvatnom silom, a ta adekvatna sila jeste nešto što danas opterećuje savjest svakog mislećeg čovjeka i stanovnika BiH. Koja je to sila? Da li je to očekivanje da nam riješenja dođu sa strane kao što smo očekivali 1991. i 1992. godine? Da li se možemo pouzdati u ono što je očekivana dobra namjera međunarodnih institucija koje bi mogle zaustaviti Milorad Dodika ili da se sami mudro i odvažno organizujemo kako jedno nasilje ne bi bilo ponovljeno i kako bi se ono zaustavilo samo na jedan jedini mogući način, da se na silu pokaže da postoji i druga sila?“, pita se on.

Pri tome, dodaje Kulenović, ne prizivam izazivanje nikakvih ekscesa niti spontanog organizovanja koje bi se moglo pretvoriti u one pokrete koji su obično neželjene posljedice, nego mislim na ono što bi državotvorne političke snage bez obzira na njihovu političku i ideološku boju trebale učiniti. Po mom mišljenju u ovom trenutku kada postoji čak i neizvjesnost da li postoji u Federaciji stvarna politička volja da se i ono što zakon omogućava, ne samo popuni sastav policije niti da se organizuje rezervni sastav policije. Dakle, kada u ovom trenutku nismo sigurni da takva politička volja postoji moramo tražiti od izabranih zvaničnika zaista odgovoran stav da u ovom historijskom trenutku razmisle o takvim mjerama.

„Adekvatna mjera u ovom trenutku jeste ono što čine demokratske zemlje, kao naprimjer Švicarska, a to je da postoji aktivni sistem samozaštite stanovništva koji, kada je prepušten sam sebi ili kada se nalazi u uslovima opšte opasnosti, bilo ona elementarna nepogoda ili neka druga opasnost, mora biti organizovan za eventualno suprostavljanje“, kaže Kulenović.

Kulenović se nada se da će samo naši demokratski odgovori i naša demokratska nastojanja biti nešto što će pružiti dovoljno argumenata za garantovanje međunarodnih tijela, ali ističe kako se boji da, nažalost, neće biti dovoljno.

„Moramo se zaista osloniti na sebe, u svoje sopstvene snage, moramo sili pokazati da postoji druga organizovana sila koja ne mora biti naoružana, ali organizovana sila organizovanih ljudi kao što je u Švicarskoj aktivni sistem zaštite stanovništva za sve vanredne okolnosti. Ta ideja nije ništa novo, postojalo je to i u socijalizmu, a danas u nekim zemljama postoji kroz adekvatno organizovanu civilnu zaštitu koja se u svakom trenutku može prestruktuirati u ono što može biti odbrambena snaga“, kaže naš sagovornik.

On je podsjetio kako su početkom rata oni koji su bili slabo organizovani ostali u haustorima, dok su dobro organizovani kriminalci odbili prvi napad na grad Sarajevo, ali su kasnije nanijeli ogromnu političku štetu BiH, te da ne smijemo ponoviti te greške da organizovani kriminalci ili skupine spontano organizovanih ljudi u cilju zaštite vlastitih interesa postupe na način da nanesu štetu u budućnosti.

Kada je u pitanju krivična prijava koju je protiv Dodika Tužilaštvu BiH podnio član Predsjedništva BiH Željko Komšić, Kulenović kaže kako ne očekuje previše od toga.

„Ja sam apsolutno, kao i većina ljudi u BiH, u tom smislu defetista, i ne vjerujem da će Tužilaštvo koje je i dosada imalo bezbroj mogućnosti da postupi na slične prijetnje i djeluje na slične postupke, ali to do sada nikada nije urodilo plodom. Plašim se da unutrašnja struktura Tužilaštva jeste struktura koja ne djeluje na osnovu prava i zakona nego na osnovu onoga što su interesi pojedinih etno-lidera“, kaže Kulenović.

Kulenović smatra da bi imalo uticaja ukoliko bi zemlje EU slijedile politiku SAD-a i uvele sankcije Dodiku.

„Sigurno da bi to bio značajan doprinos političkom otriježnjenju onih koji su sada zagovornici politike Milorad Dodika, ali imajući u vidu različite lobističke grupe koje se organizuju u SAD-u, bojim se da država BIH ne može na adekvatan način odgovoriti, jer su naše organizacije u dijaspori prilično konfuzne. Plašim se da je u tom smislu teško očekivati neki rezultat“, kaže on.

Kulenović kaže kako BiH ipak u svijetu još uvijek ima iskrenih prijatelja spremnih pomoći.

„U svakom slučaju Sarajevo, što je pokazao ovih dana i slučaj s Levyjem, još uvijek ima autoritativnih prijatelja iz politike, kulture, nauke koji bi mogli odgovoriti kroz određene lobističke grupe, ali zato je ipak potrebna adekvatna organizacija i politička volja na nivou koji je moguć, ako već nije moguć na nivou države“, zaključio je Adil Kulenović.