Nedavno je izjavio kako mu je “čast” biti pod američkim sankcijama, a vladu SAD istovremeno je optužio kako “unosi konfuziju” na Balkan imenovanjem posebnih predstavnika koji se trebaju baviti stanjem u toj regiji, piše Faktor.
Prije 21 godinu, lider SNSD-a imao je posve drugu priču. Tada je govorio da će sarađivati sa Zapadom, a bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, kao i cijeli Zapad i ovdašnja javnost, bili su oduševljena njegovim likom i djelom.
SAD su prije dvije decenije presudno utjecale da Dodik bude postavljen na mjesto premijera entiteta Republika Srpska. Bio je miljenik Zapada, prenosi Hayat.ba.
Ratna zločinka i tadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić je u udaru 1997. uz pomoć transportera SFOR-a srušila vlast SDS-a te sjedište RS-a s Pala prebacila u Banja Luku gdje su reformističke snage bile jače.
Na burnoj sjednici Narodne skupštine RS-a, u noći između 17. i 18. januara 1998. godine, Dodik čiji je SNSD imao samo dva zastupnika (on i Nenad Baštinac), na prijedlog Plavšić sa 42 glasa “za“ izabran je za premijera. Tako je Dodik, bukvalno na tenkovima SFOR-a i NATO-a (čiji je sada najžešći protivnik) doveden na vlast.
Te 1998. godine, a ni deceniju kasnije, niko nije očekivao da će umjereni i tada “državotvorni” Milorad Dodik biti najveći nacionalista, najvatreniji zagovornik referenduma o otcjepljenju RS-a, te da će stalno govoriti o neminovnom raspadu države BiH i blokirati rad državnih institucija. Posebno niko nije ni slutio da će na SAD, koje su ga dovele na vlast, gledati kao mrskog neprijatelja i blokirati NATO put države BiH.
U prvom premijerskom mandatu 1998. godine izjavljivao je da su izborom četničkog vojvode Nikole Poplašena za predsjednika RS-a “Srbi radili na svoju štetu” i upozorio da će se “zbog jačanja nacionalističkih snaga odnos međunarodne zajednice prema RS biti promijenjen u negativnom smislu”.
Dodik je za politički magazin War Report (WR) daleke 1997. godine izjavio da će “dok god su nacionalisti na vlasti u oba bh. entiteta, uvijek biti izvjesna količina konflikta manjeg intenziteta”.
Bivši visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch u svojoj knjizi Bosna i Hercegovina od Daytona do Evrope (2002), svjedoči kako je američka državna sekretarka Madeleine Albright s oduševljenjem govorila o novoj vladi u Banjoj Luci.
Ona je to nazvala “valom svježeg zraka”, a Dodik je potvrdio da će provoditi odluke Dejtonskog sporazuma, da će se ekonomija razvijati i da će sarađivati sa Zapadom“.
Europska komisija prije izbora 1998. obećala je ukidanje embarga ako se uhapsi zločinac Radovan Karadžić, no nisu čekali i embargo na ekonomsku i finansijsku pomoć ukinuli su odmah nakon Dodikove pobjede. Međunarodna pomoć Republici Srpskoj porasla je za više od 30 posto.
Zanimljivo se prisjetiti da je on za beogradski NIN tih godina izjavljivao da zločincu i lideru Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislavu Šešelju treba “trajno zabraniti da dolazi u RS” i dodao da bi RS-u bilo “bolje pod američkom okupacijom, nego sa Šešeljem”. Upravo je na Dodikovu mirotvornu inicijativu otvoren put Trebinje-Dubrovnik, koji je prekinut nakon srpske agresije na Hrvatsku.
Dodik je 1999. izjavio da je došlo vrijeme da Slobodan Milošević odgovara za pogrešnu politiku koju je provodio deset godina, a koja je dovela Srbe u katastrofalnu situaciju.
-Nije tačno da su međunarodna zajednica i svijet protiv Srba, ali Srbi su morali da shvate preko svojih predstavnika kuda svijet ide i da se priključe tim tokovima, a ne da se suprotstavljaju- govorio je tada Dodik.
Danas, gotovo nevjerovatno zvuči da je lider SNSD-a od 1997. do 2000. godine gotovo u svakom medijskom istupu naglašavao da “Republika Srpska nije država”, da je “bolje biti entitet u BiH, nego provincija u Srbiji”, da su “krivci za dešavanja u BiH nacionalističke stranke”, da “Radovan Karadžić mora odgovarati”…
Dvije decenije kasnije, svakodnevno poručuje da je “Bosna i Hercegovina truhla”, da “ne može opstati”, da je to “virtualna država”, dok se, istovremeno, bez ikakvih reakcija održavaju zajedničke sjednice vlada Srbije i Republike Srpske u Banjoj Luci.
Za odnose Republike Srpske i tadašnje SR Jugoslavije, odnosno današnje Srbije nekada je govorio :
-Dejtonski sporazum dozvoljava uspostavljanje posebnih veza između to dvoje. Međutim, to je jedno neugodno pitanje. RS ne smije ugrožavati interese FBiH. U međuvremenu, RS ne želi zavisiti od SRJ niti biti njen slijepo poslušni partner. Tek kada dogovorimo stvari sa Bosnom i Hercegovinom, možemo ići sa razgovorima sa SRJ.
Dodik, koji je prije dvije decenije sa svojim SNSD-om imao samo dva zastupnika, danas je najjača stranka u entitetu Republika Srpska, gdje drži sve poluge zakonodavne i izvršne vlasti, a najjači je i na nivou države ( jači od svih ostalih stranaka iz RS).
Svoj partijski put započeo je prije rata u reformistima Ante Markovića. Tokom rata djelovao je u nezavisnom zastupničkom klubu Narodne skupštine Republike Srpske.
U martu 1996. godine osnovao je SNSD i od tada se nalazi na čelu stranke. Prvi mandatski premijer je dobio 1998. godine. Sve zadatke koje mu je dala međunarodna zajednica nije uspio da odradi u prvom mandatu, te je ponovo 2006. godine doveden na vlast. Tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown svojim je odlukoma desetkovao sve njegove političke protivnike u RS.
U aprilu 2006. godine, samo šest mjeseci prije općih izbora, preuzeo je vlast i niko nije vjerovao da će uspjeti ostvariti izbornu pobjedu. Uglavnom se tada govorilo da je to politička avantura u kojoj će isključivo on platiti najveću političku cijenu. Od tada krenuo je njegov politički uspon, i danas 13 godina kasnije izabran je za člana Predsjedništva BiH, ima skupštinsku većinu u NSRS, a njegovi ključni ljudi su predsjednica i premijer RS (Željka Cvijanović i Radovan Višković).
Dodik je svojevremno zločinca Karadžića, Pale i SDS izbacio iz vlasti, bio “borac za državu BiH”, a onda otkrio da je najbolja formula za opstanak na vlasti pozivanje na karadžićevski nacionalizam.
