A založio se u tom govoru za kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji, reformu pravosuđa, odlazak stranaca iz Ustavnog suda BiH, ukidanje OHR-a - stvari koje bi, koliko god to paradoksalno zvučalo, ojačale suverenitet BiH.
- Tamo, u Sarajevu, na sceni je jedna inertna, troma struktura, potpuno zavisna od stranog intervencionizma. Sada, doduše, imaju novu situaciju da naša strana ne pristaje na taj intervencionizam. Ali jasno je da je Predsjedništvo značajno podijeljeno između mene, te Šefika Džaferovića i Željka Komšića. Oni jedinstveno djeluju kada su politička pitanja na sceni, njima je Republika Srpska aut, kao što je meni BiH aut. Određene razlike imaju tek u vezi s ekonomijom - rekao je Dodik.
U razgovoru za ovaj list Dodik ukazuje i na nekoliko dobrih poteza koje je povukao s nove pozicije, objašnjava zašto je vojna neutralnost dobra za sve narode u BiH, nagovještava da će ponovo otvoriti priču o zastavi RS na zvaničnim sastancima i otkriva šta je zaista rekao papi Franji o zločinima koje su u Drugom svjetskom ratu počinile ustaše, prenosi Avaz.
- Imao sam namjeru da deblokiram nekoliko stvari, evropski put prije svega. Za sve bi bilo dobro da smo došli do kandidatskog statusa. On nije dobiven iz jednog razloga – Brisel je rekao formirajte vlast da biste išli dalje. Mi to nismo uradili i Evropska komisija se zaustavila na priči o mišljenju. Sada upadamo u problem da se mijenja sastav Evropske komisije, dolaze novi ljudi s novim prioritetima.
Iako je izostao politički dogovor, povučeni su neki važni potezi na ekonomskom planu, prije svega oni koji se tiču autoputa Beograd - Sarajevo.
- Tu stvari idu dosta bolje. Turska kompanija prihvatila je da s “Autoputevima RS” radi na dvije trase, od Rače do granice s Distriktom Brčko i od Istočnog Sarajeva do Višegrada. Otišli smo dalje nego FBiH. Ta kompanija već u narednom vremenu, koliko sam razumio, ima namjeru da krene u izgradnju mosta na Rači koji bi bio u profilu autoputa i cijeli projekat finansirala bi Srbija, što je dobra poruka. Druga važna stvar tiče se uređenja tržišta proizvodnje mesa. Ono što sam tražio u Turskoj jeste da iz lanca izbacimo razne vrste spekulacija koje su bile prisutne. Predsjednik Erdoan je reagirao na prijedlog da korist imaju oni koji tove stoku i sav model da bude usmjeren prema njima. Mislim da smo na dobrom putu. Negdje oko 2.000 porodica bi bilo uključeno u to. Turci bi ovdje formirali svoju firmu, državnu, i oni bi pravili ugovore sa uzgajivačima i osiguravali finansiranje, kontrolu i preuzimanje robe, zakupili bi klaonice i radili na način na koji oni rade. Cilj je da oni koji tove imaju koristi. Imat ćemo situaciju na jesen koja će omogućiti da 900 ili 1.000 porodica u RS bude angažirano i ima direktnu korist od toga. I sam Erdoan traži način da pomogne čitavoj BiH i vidio sam da RS od toga može da ima koristi.
Samo dvije sedmice nakon što ste preuzeli dužnost NATO je aktivirao MAP za BiH i tim pitanjem se svi u ovoj zemlji bave već osam mjeseci i ono je glavna kočnica u procesu formiranja novog Savjeta ministara. Stječete li utisak da je Brisel svjesno povukao taj potez da bi dodatno zakomplicirao odnose u BiH?
Ta priča o MAP-u je kamuflaža. Stranke iz FBiH žele da ostane ovaj Savjet ministara sa podobnim ministrima iz Republike Srpske i to je njihov glavni cilj. Ranije je u BiH postojao konsenzus oko MAP-a i NATO-a, ali mnoge stvari su se danas promijenile. Nema razloga da mi sada riskiramo i da se povinujemo odlukama koje su ranije donesene. Naša politika je politika vojne neutralnosti. Globalno su se promijenili odnosi. Moramo da razmišljamo o svom pozicioniranju. Sam ulazak BiH u NATO za RS je neprihvatljiv. Međutim, ta priča o MAP-u, odnosno tom Godišnjem nacionalnom planu i postoji da bi BiH bila postepeno modelirana, kako bi neka nova generacija političara olako to pitanje završila. Mi uopće ne želimo ni da krenemo na taj put. Može NATO da to tretira kako hoće, ali odluka organa BiH o tome ne postoji. Zato Bošnjaci pokušavaju da pošalju taj plan jer kako NATO može da djeluje prema BiH ako nema taj plan.
Bošnjački političari tvrde da je to zakonska obaveza.
- Nigdje ne piše da je to zakonska obaveza. Piše da će institucije BiH raditi na tome. Evo radimo. Imamo mi neki odnos sa NATO-om, kao što je “Partnerstvo za mir”, ima taj program IPAP koji je vezan za učešće u mirovnim misijama. U tome je i Srbija. Ali taj nacionalni plan za pristupanje NATO-u znači da vi, kad krenete, onda ne možete nazad. Naša Skupština je rekla ne i mi nemamo potrebu da se krećemo na tom putu.
Jedan od argumenata koji se koristi u toj anti-NATO priči je onaj emotivni, da nas je NATO bombardirao i da RS nema šta da traži u tom savezu. I 2009. godine bilo je poznato da nas je NATO bombardirao pa se RS ipak zalagala za put u taj savez.
- Šta je tada RS mogla? To govori o promjeni naše pozicije. Možda tada ništa drugo nismo mogli. Na kraju krajeva, tada je i politika naših prijatelja i partnera iz Srbije, pa čak i Rusije bila nešto drugačija. Rusija je bila predložila saradnju sa NATO-om. Sve se to promijenilo. Zašto bismo mi sad gubili prijatelje? A šta dobivamo? Šta je dobila Hrvatska? Mnogi drugi? Kažu dobili su sigurnosni sistem. Od koga mi možemo da budemo napadnuti? Srbije? Hrvatske? Ne, ovdje je sigurnosni problem terorizam. Hipotetički opet, u globalnom sukobu, ako bi se desio, nama bi najbolje bilo da ostanemo neutralni. U protivnom ćemo biti zbrisani. I za Bošnjake je bolje da budu neutralni. Zamislite, jedna Švicarska je u Drugom svjetskom ratu uspjela da ostane neutralna, kraj Hitlera koji je graničio sa tom Švicarskom. I nije porušena. A vidite Beograd, koji je bio na savezničkoj strani. Porušen 1941, a onda su ga srušili i saveznici kad su izgonili Nijemce. Ja ne mogu da vjerujem da ljudi ne vide benefite. Ovo što radimo nije pristupanje nekom drugom savezu.
U Predsjedništvo ste ušli vodeći kampanju “pod zastavom RS”, istovremeno tražeći da “na svim mjestima gdje sjedite” mora da bude istaknuta zastava RS. Ta priča zaokupljala je javni prostor mjesecima, a onda ste odustali od tog zahtjeva. Zašto?
- Zastava je tu, na mom reveru. Sve delegacije prije nekoliko dana na Jahorini imale su zastave na reveru. Tačno je da sam pokušao da neke stvari promijenim. U Predsjedništvu je bilo dominantno isticanje dvije zastave, obje su bile zastave BiH, ali sam to tumačio kao da je jedna zastava BiH, a druga entiteta FBiH i onda sam tražio da se stavi i zastava RS. Nađeno je rješenje da se izbaci jedna od tih zastava i sada tamo više nemate dvije zastave, nego jednu i dogovorili smo se da pokušamo putem izmjena određenih propisa da to riješimo. Ostalo je da čekamo Savjet ministara. Promijenio sam situaciju time da sam ispred svog kabineta, u hodniku, stavio na jarbol zastavu RS koja tamo stoji i koju svi vide jer kraj nje se nalazi i sala za sastanke. Oni su pokušali da to sklone po noći, ali našli smo način kako da to više ne rade. Dakle, nisam uspio skroz u namjeri, ali djelimično jesam. Ali smatram da je BiH sastavljena od dva entiteta i da u predstavljanju BiH ne bi trebalo da bude ona zastava koju je nametnuo visoki predstavnik. Imamo pravo na identifikaciju i ja ću na tome da insistiram. Pitanje je dana kada će se zastava RS pojaviti na stolu ispred mene na svim sastancima.
U proteklom periodu razgovarali ste sa više državnika iz cijelog svijeta, od Erdoana, preko Lukašenka, do Orbana. Održavate dobre veze sa Rusijom i Srbijom. Da li ovo znači da ste izabrali stranu u globalnom poretku, i to istočnu?
- Bio sam u Briselu, to je zapad. Bio sam u Austriji. Jeste, bilo je dosta tih susreta. I na njima smo pokušali da objasnimo situaciju. Mnogi od tih ljudi su puni riječi o BiH, a kad sjednemo bez kamera, šokirani me pitaju šta se ovdje događa. Postane mi smiješno da slušam neke koji su me samo par minuta prije izlaska pred kamere pitali da li je ovo održivo, može li da opstane, a onda su davali hvalospjeve. Sve je to jedna predstava. Pripadam političarima koji govore otvoreno i pokušavam da razgovaramo o realnoj situaciji jer to donosi rješenja. Dakle, u svim tim susretima bilo je prilika da se objasni na pravi način, bez ikakve glume, kako mi ovdje skladno živimo. Govorio sam gdje su problemi, o međunarodnom intervencionizmu, o silnim promašajima u oblasti pravosuđa. Mi smo zatvoren ekonomsko-finansijski prostor kojima manipuliraju finansijske institucije. Ne možemo izvan MMF-a, eventualno Evropske banke. Sad se pružila prilika sa Turskom i Kinom, sa Rusima to traje odavno, ali otvoreni smo za svaku vrstu priče koja dolazi sa zapada. Naravno, postoje neki ovdje, pogotovo u RS, koji su pričali o mojoj izolaciji, ali mene to ne uznemirava. Što se tiče priče o Amerikancima, ne molim ih ni za šta. Novi ambasador je korektan, shvata realnost više od prethodnice, ali aktivnosti u okviru osoblja ostaju iste.
Metju Palmer je rekao da ostaju sankcije.
- Ne zanima me. Palmer pokušava da se ponaša kao Hojt Ji. Svi dođu i misle da smo manje vrijedni, da manje znamo, da nas treba prisiljavati, da su oni ti koji su bogomdani. Šta on misli o Miloradu Dodiku, ne zanima me. I ja imam svoje mišljenje. Ne tražim, niti molim, niti ću podnijeti zahtjev da mi skinu sankcije.
Razgovarali ste i sa papom Franjom. U najavama tog susreta govorili ste da ćete mu reći sve o zločinima ustaša na ovom području. Nakon sastanka niste otkrili šta ste mu rekli o tome.
- Ako smo pričali o Alojziju Stepincu, znači da smo pričali i o zločinima ustaša. Kada sam mu spomenuo da je potrebno naći rješenje u vezi sa Stepincem, rekao je da postoji saradnja sa SPC, nahvalio našeg patrijarha i rekao da će se u okviru tog foruma to pitanje rješavati. I tada sam iskoristio priliku da mu kažem nešto o NDH, o čemu on dosta zna, a samo nekoliko dana nakon sastanka sa mnom, on je negdje, čini mi se u Bugarskoj, sve ponovio ono što sam rekao. Da li treba da razglabamo o detaljima?
Donedavni austrijski kancelar Hajnc Kristijan Štrahe je vaš prijatelj, da li ste se čuli s njim nakon afere u koju je bio upleten?
- Čut ćemo se ovih dana.
Kako tumačite taj slučaj?
- Nesumnjivo da je predizborna montaža u pitanju. Neko može da bude sniman i prisluškivan samo odlukom suda, a ne da to bude stvar individualnih podmetanja. Na kraju krajeva, sve što je tamo rečeno, ništa se nije ostvarilo. Izvršena je eliminacija Štrahea. On je veliki prijatelj RS i dok je bio vicekancelar, angažirao se na radu na pitanjima važnim za nas. Ja se svojih prijateljstva ne odričem.
Osim sa Štraheovom partijom, SNSD, čiji ste lider, postigao je i neki vid sporazuma sa strankom Liga Matea Salvinija u Italiji. Kakve koristi ima RS od saradnje sa evropskim desničarima?
- Štrahe je bio vicepremijer, Salvini je vicepremijer, on je nezaobilazan faktor evropske politike. Eto, pitam vas šta nam je donijela Socijalistička internacionala. Ništa nismo dobili. Moramo se usmjeriti na prijatelje koji vode politike slične onima koje mi vodimo.
Kakve su to politike? Borba protiv migrantske krize?
- Bio sam predsjednik Vlade od 1998. do 2001. kada me je zamijenio Mladen Ivanić. I u nekom periodu nakon tog mandata sreo sam se sa visokopozicioniranim čovjekom u Americi. Pričali smo o svemu i on me tada pitao zar ti ne djeluje da se ovaj prostor pacifizira kako bi ovdje mogli da se nasele neki drugi ljudi sa nekim drugim vrijednostima. Smatrao sam tada da je to glupost, ali nisam zaboravio tu priču. A zar upravo ova priča o migrantima nije to? I onda vidite da neki plan postoji u svemu tome. Kad bi neko pravio ozbiljne analize i htio da bude objektivan, morao bi da se uputi u neke rane studije koje su prije 30 godina govorile o tome da zapadna civilizacija upada u problem, da se smanjuje prirast stanovništva, da će za 30 ili 50 godina doći do debalansa u pogledu radne snage i da moraju razmišljati o alternativama. Sve ovo što radim me uvjerilo da je ovo što se nama desilo oko raspada Jugoslavije napravljeno da ljudi ovdje budu jeftiniji.
Na šta mislite?
- Ovdje ćete čuti medije kako pitaju a šta radi vlast. Veoma se teško suprotstaviti ako je državna politika Njemačke da privuče mlade ljude i da im neke benefite. Jeste da mi moramo da reagiramo, ali moramo reći da je to državna politika tih zemalja da prihvate mladu radnu snagu za koju ne plaćaju obrazovanje. Njemačka je šezdesetih bila u problemu. Mnogi su tada otišli, nisu se vratili. Kad napune svoje kvote, onda se to malo zaustavi. Onda ne možete ni vizu da dobijete, a kamoli radnu dozvolu. Kad ste im potrebni, sve može. Danas je dovoljno da imate nekog rođaka sa nekom malom firmom, da on napiše pozivno pismo da ste mu potrebni kao radnik i da odmah dobijete tamo radnu dozvolu. To nije moglo prije pet godina nikako da se desi. I sad ovdje postoje kao nevladine organizacije koje su formirale vlade tih zapadnih zemalja koje ovdje forsiraju priču da ništa ne valja i onda oni ovdje prave apatične ljude. Ne kažem da ovdje teče med i mlijeko, ali ja govorim da je to kreacija. Mi smo ovdje zatvoreni, ne može ni BiH ni RS izaći na finansijsko tržište Evrope kao što rade druge zemlje. Napravite anketu o tim ljudima koji su otišli prije godinu dana i pitajte ih kako su.
Mnogi odlaze jer su razočarani u sistem.
- Koji sistem? I ja sam razočaran u sistem. I ja kažem da je BiH nazor zemlja.
Ali, vi nećete emigrirati.
- Molim?
Nećete emigrirati. Ovi ljudi su otišli zato što su razočarani.
- U šta, u koji sistem?
U korupciju, nepotizam, u ministre sa falsificiranim diplomama...
- Ima tih problema. To je definitivno. Ali taj sistem bolonjskog obrazovanja nametnula je EU. Oni hoće da prave ljude za sebe, a ne za nas. Katastrofalno je da se mi ovdje ne uspijevamo baviti kapitalnim pitanjima. Ja ne uspijevam, evo to je moj najveći neuspjeh u politici, jer nismo uspjeli da napravimo deset biznismena koji bi mogli da se nose u regionalnoj konkurenciji. Ne može, čim krene nešto, odmah je neka korupcija, odmah SIPA upada. Pa Slobodan Stanković ne izlazi sa ispitivanja i niko neće da se izvini kad pogriješi. Jesam li bio pet godina po istragama pa opet traže neku novu vrstu spekulacije. U FBiH niko nikog ne dira. SIPA ne dira, sudovi ne diraju. Imate najmanje pet privatnika koji imaju promet milijardu maraka. Ovdje čim se neko digne da radi, odmah dolazi SIPA. Mi smo ovdje položili kamen temeljac za zgradu RTRS-a, nismo se ni okrenuli, počela je istraga protiv mene, Slobodana Stankovića i Dragana Davidovića. Četiri godine trajalo. I onda imate medije koji to problematiziraju, imate te tviteraše i analitičare, svašta nasole, to ide u javni prostor. Kada je bila priča koju je smislio onaj Margetić o deset miliona koje navodno moj sin ima, sva hajka se digla, a kada sam ga tužio i dobio, niko nije objavio.
Mi svi zajedno i vi koji imate nepovjerenje prema političarima i nekim ljudima, probajte da se malo izdignete i malo vidite gdje smo u okruženju. Kako je moguće da sve što dolazi od strane tih NVO koje plaća Zapad da je to baš najbolje?
Tvrdite da OSA prati neke medije...
- Meni je bilo interesantno da oni mediji koje nisam naveo da su praćeni, o tome nisu objavili ništa...
Niste naveli ni “Glas”, pa smo imali dvije strane.
- Dobro, vi ste imali. Neki drugi nisu. A nije bilo nikakvog demantija iz OSA.
A šta je cilj?
- Da se dođe do ljudi koji kreiraju uređivačku politiku...
Da ih neko okrene protiv Vas?
- Ne protiv mene, nisam ja problem. Ovdje je u pitanju trajna vrijednost koja se zove Republika Srpska. Sva je priča u tome. Ne tražim od tebe, ni od vas, da mene podržite. Nikad nisam nazvao vašu redakciju, čak ni u vrijeme kada je “Glas” bio državni, nisam zvao. Znam da ima ljudi koji redovno zovu neke druge redakcije. Analizirajte sarajevske medije, pa ćete vidjeti kako to funkcionira.
Poziv iz njemačke ambasade
Na šta mislite kada kažete da je BiH zatvorena?
- Zašto kad nas toliko vole, zašto nam ne dozvoljavaju pristup kreditima. Zašto je za nas u njihovim bankama kamata tri ili četiri posto, a za njih nula. Kako naš privrednik da bude konkurentan njemačkom kojeg država stimulira. Mi ovdje čim nešto damo, oni govore da je to korupcija. Njihova preduzeća podržavaju njihove države. Zatvorili su nas. Imate Centralnu banku BiH koja deponira novac u Dojče banku koja propada i to svi znaju u Evropi. A to kad pukne tamo, onda će reći da je nesposobna vlast u BiH. Kad sam javno govorio o tom pitanju, da treba povući te depozite, onda je moj saradnik iz kabineta pozvan od strane njemačke ambasadorice, koja mu je rekla da to nije baš dobra ideja gospodina Dodika. A je li, nije dobra ideja? Treba da čekamo da propadne tih tri ili četiri milijarde. O tome niko neće da priča. Dodik o tome govori pa ispada crna vrana.
Podrška svakom potezu Srbije
Kako tumačite ponašanje albanskog predsjednika na jahorinskom samitu?
- Oni smatraju da je Kosovo nezavisno, Meta je tražio od BiH da to prizna, a naravno, to traži i od Srbije. Rekao sam mu da od nas to ne može da očekuje, da mi podržavamo samo ono što dogovore Priština i Beograd. Naravno, i premijerka Brnabić je veoma jasno rekla da to može da bude samo provokacija. Ono što je očigledno su novi procesi koji mogu imati različite implikacije i pitanja zašto neko može, a neko ne, ili da budem precizniji, zašto to mogu Kosovo i Albanija, a ne mogu RS i Srbija.
Može li priča o zajedničkim ambasadama Kosova i Albanije da pokrene istovjetnu priču kada su u pitanju RS i Srbija?
- Kad odem u inostranstvo, češće se viđam sa ambasadorima Srbije nego sa ovima iz BiH. Evropa smatra, odnosno onaj dio koji priznaje Kosovo, da je ta priča o njihovim ambasadama uredna. Ali, taj rast albanskog nacionalizma biće još veći u narednom vremenu.
Plašite li se nasilja?
- Poznato je da Hašim Tači i ta družina razmišlja o blickrigu na sjeveru Kosova, ali spremnost Srbije da reagira nije ništa manja i ne treba zanemariti tu spremnost. Sam Aleksandar Vučić je govorio da se Srbima više neće desiti nešto slično “Oluji”. Mogu da posvjedočim u zadnjih pet godina da je Srbija popravila stanje svoje vojske. Ali, treba izbjeći nasilje. Mi smo odavde rekli da ne dajemo pristanak da BiH prizna Kosovo. Rekli smo da idemo za onim što radi Beograd i ono što Srbija učini ili ne učini, mi ćemo da stojimo iza toga. To je jasna situacija. Ako dođe do ekstremnih situacija, mi ćemo biti na strani Srbije.
Šta podrazumijevate pod ekstremnim situacijama? Šta ako Srbija prizna Kosovo?
- To je hipotetičko pitanje. Teško je u intervjuima za medije i nama političarima pričati o hipotetičkom okviru i nekoliko puta sam bukvalno medijski nastradao zbog te priče, zbog karata, ovog ili onog. U suštini, dakle, kakav god bio stav Srbije, mi ćemo biti uz Srbiju. Drugačije ne možemo.
