Ne samo da postoji rizik od raskidanja postojećih sporazuma nego su ugroženi i odnosi Rusije i SAD-a, koji su bili ključni za održavanje stabilnosti tijekom nekoliko desetljeća, piše BBC.
Što je trenutni problem?
Američki državni tajnik Mike Pompeo najavio je povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Rusijom, odnosno suspenziju koja na snagu stupa danas. Naime, SAD smatra kako Rusija već dulje krši Sporazum o nuklearnom naoružanju srednjeg dometa (INF) te joj je postavio rok od šest mjeseci da se usklade.
Sporazum INF, koji su 1987. godine potpisali SAD i tadašnji SSSR, uključuje krstareće rakete srednjeg dometa s nuklearnim naoružanjem koje mogu letjeti gotovo 500 do 5000 kilometara, što ih čini prijetnjom Europi.
Naime, kasnih sedamdesetih Rusija je razvila rakete SS-20 s nuklearnim glavama koje su predstavljale prijetnju zapadnoj Europi što je izazvalo zabrinutost u brojnim zemljama članicama NATO-a. SAD je na to odgovorio razvijajući svoje nuklearno oružje u brojnim europskim zemljama. No nakon ovog sporazuma, oružje i jedne i druge strane je uklonjeno i uništeno.
Trumpova administracija smatra da novi ruski raketni sustav nije u skladu sa sporazumom INF
Trumpova administracija sada smatra da novi raketni sustav koji je razvila Moskva, pod nazivom Novator 9M729, a koji NATO označava kao SSC-8, nije u skladu sa sporazumom INF.
Prošlog prosinca Pompeo je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dao rok od 60 dana da ispuni svoje obveze prema Sporazumu o nuklearnom naoružanju srednjeg dometa. No Rusi inzistiraju na tome da domet nove rakete nije veći od 500 kilometara, kako tvrdi SAD, odnosno da je u skladu s INF-om. Washington su optužili da izmišlja lažni izgovor kako bi se SAD povukao iz sporazuma jer i sam želi razviti nove rakete.
Tko je u pravu?
Amerikanci kažu da imaju jake dokaze, prikupljene tijekom niza godina, da je Rusija razvila i pozicionirala rakete koje su zabranjene sporazumom INF. To nije problem koji je nastao tijekom Trumpove administracije jer je i Barack Obama bio zabrinut ruskim potezima.
Dokazi o ruskom nedozvoljenom naoružanju predočeni su i NATO saveznicima koji su poduprli SAD. No mnogi od njih privatno nisu zadovoljni što se SAD povlači iz sporazuma te bi im bilo draže da se nastojalo doći do dogovora s Rusima.
S druge strane, Moskva ima svoje argumente. Prigovara kako bi rakete koje su razvijene u Rumunjskoj i uskoro u Poljskoj također mogle predstavljati kršenje sporazuma INF ako bi im se promijenile bojne glave.
No te optužbe koje se odnose na budućnost vrlo su različite od onoga za što Rusiju optužuje SAD.
Prema nekim anonimnim izvještajima američkih službenika, Rusi su već razvili oko sto novih raketa.
Može li sporazum INF biti spašen?
Pitanje je sada može li sporazum INF biti spašen. Ili, drugim riječima, želi li se ijedna od dvije države uistinu i dalje pridržavati sporazuma? Čini se da ne. Izjave koje je dao Pompeo i koje dolaze iz NATO-a ostavljaju nadu da bi Moskva mogla promijeniti mišljenje. No tijekom proteklih godina bilo je više razgovora između SAD-a i Rusije po ovom pitanju te se čini da je malo vjerojatno da bi se u posljednji tren mogao sklopiti dogovor.
Ako Rusi uistinu krše sporazum, kako NATO tvrdi, onda uistinu vjeruju kako razvoj takvog oružja ima stratešku važnost. A ne čini se da će Rusija popustiti. SAD-a i njegovi saveznici smatraju da je potez sad na Rusiji.
Amerikanci smatraju da je dogovor zastario
No i Bijela kuća i Pentagon zapravo smatraju kako je dogovor zastario.
Amerikanci upozoravaju na golem arsenal nuklearnih raketa srednjeg dometa koji je Kina razvila neometano jer nije potpisnica nikakvih sporazuma. U tom smislu, SAD na sporazum INF gleda kao na kočnicu za razvoj svojih strateških ciljeva u azijsko-pacifičkoj regiji.
Možda Europljani, koji su najviše zabrinuti jer se nalaze pod najvećom opasnošću od razvijanja novih ruskih raketa, mogu pridonijeti očuvanju sporazuma. No ako i Washington I Moskva vide dobre razloge za napuštanje sporazuma, onda je teško za vjerovati da će ostale članice NATO-a moći utjecati na održanje sporazuma INF.
Treba li sporazum biti spašen?
Tijekom hladnog rata, kontrola oružja i dogovori o razoružavanju igrali su ključnu ulogu i to ne samo u smanjenju nuklearnog naoružanja i održavanju stabilnosti. Oni su bili glavni element u dijalogu Istoka i Zapada. To je bilo područje na kojem su Washington i Moskva sjedili za istim stolom, kao ravnopravni.
Takvi odnosi nastavili su se i nakon hladnog rata novim sporazumom START, koji je potpisan tijekom Obamine administracije, a postavio je ograničenja za rakete dugog dometa.
Ako sporazum INF propadne, mnogu stručnjaci se boje i za budućnost novog sporazuma START, koji prestaje biti na snazi u veljači 2021. godine, osim ako se obje strane ne dogovore da ga produlje. No pitanje je hoće li to uopće i željeti s obzirom na sadašnje odnose.
Napuštanje sporazuma o kontroli oružja postavlja nove vanjskopolitičke odnose
A u tome leži paradoks kontrole oružja. Naime, takvi dogovori ne znače previše tijekom mirnodopskih i stabilnih razdoblja, no kad nastanu tenzije, onda su uistinu važni.
Napuštanje sporazuma INF, kao i cjelokupne ideje kontrole naoružavanja, govori o promjenama među geopolitičkim odnosima.
Zabrinutost SAD-a oko Kine ukazuje baš na to. Možda era bilateralne kontrole oružja, koja uključuje samo Washington i Moskvu, dolazi kraju. Jer je Kina sad važan nuklearni igrač.
Bilateralna era kontrole oružja bliži se kraju
Iako je moguće da bilateralna era kontrole oružja dolazi kraju, Rusija i SAD još uvijek imaju najveće naoružanje te neki smatraju kako bi bilo dobro da između njih postoji sporazum.
No kako se odnosi između Rusije i Zapada hlade, teško je za vjerovati da će sporazumi INF i START preživjeti.
Još gore, teško da će se odnosi Rusije i SAD-a poboljšati u skorije vrijeme. A bitka za stratešku i ekonomsku dominaciju, bez kontrole oružja, svijet čini još opasnijim mjestom.
