Ona je ispričala kako je navedeni muškarac prišao, hvatajući je rukom za bradu, pokušavajući da je poljubi, a potom hvatajući je i za zadnjicu.
Djevojka ga je, tvrdi, pokušavajući da ga odbije od sebe, više puta udarila.
Sudija za prekršaje Alija Beganović je oboje učesnika tog incidenta proglasio krivim zbog kršenja Zakona o javnom redu.
“Okrivljeni se ponašao naročito bestidno i uvredljivo prema oštećenoj, na način što je, nakon kraće komunikacije, uhvatio rukom u predjelu brade, a nakon što mu je sklonila ruku s brade, uhvatio je za zadnjicu. Okrivljena je fizički napala U. E., na način što mu je zadala više udaraca, zatvorenom i otvorenom šakom, u predjelu glave i tijela”, piše u riješenju Suda.
Zbog kršenja Zakona o javnom redu U. E. je kažnjen novčanom kaznom od 300 eura, ali, kako piše u rješenju, s obzirom da je bio u pritvoru duže od osam, a kraće od 20 sati, kazna mu je umanjena za 25 eura.
Živkovićevoj je izrečena opomena, ali ima obavezu i da plati 82 eura za troškove prekršajnog postupa, od čega se 52,50 eura odnosi na angažovanje tumača za maternji jezik U. E.
“Zaista sam zaprepaštena načinom na koji je Sud za prekršaje vidio ovaj slučaj, to jest, kako je kvalifikovao moju samoodbranu. Pitala sam i sudiju, pitam i javnost: Kad je to, prema zakonu i da ne bih bila okrivljena, trebalo da prestanem da se branim i dozvolim da me nepoznata muška osoba, na pustoj ulici, nepristojno dodiruje, čerupa, pa možda i siluje ili teže povrijedi? Jako sam razočarana i dodatno povrijeđena i istraumirana nerazumijevanjem institucija, načinom na koji sam ispitivana u policiji, kao i načinom na koji je sudija odlučio. Ne mogu da zamislim kako bi u ovom incidentu prošla neka druga ženska osoba, koja ne bi bila u stanju da se brani”, rekla je Živković.
Identičan iskaz kao Živkovićeva dala je i njena drugarica. Sud je ono što je svjedokinja kazala, kako piše u rješenju, “u potpunosti prihvatio”.
Sudija za prekršaje u obrazloženju rješenja konstatuje kako to što je Živković udarala U. E. ne može okarakterisati “kao nužnu odbranu ili krajnju nuždu”.
Razlog za to je, kako je obrazloženo, “činjenica da se radnja dešavala na Trgu i da okrivljena nije odmah pozvala policiju u tom trenutku, već je samoinicijativno upotrijebila fizičku silu, prema U. E.”.
“U toku postupka je utvrđeno da je od strane U. E. upotrijebljena fizička sila prema oštećenoj što je jasno potvrđeno medicinskom dokumentacijom. Međutim, Sud okrivljenog nije mogao oglasiti krivim za taj prekršaj jer mu se zahtjevom to ne stavlja na teret”, objašnjava sudija.
U. E., koji je u Kolašinu radno angažovan, pred sudijom Beganovićem ispričao je posve različitu verziju događaja, u odnosu na tvrdnje Živkovićeve i njene drugarice.
On tvrdi da su mu dvije djevojke na Trgu uputile nerazumljive riječi, a potom jedna od njih prišla i pljunula ga u lice i ošamarila. Kazao je i da je bezuspješno pokušavao “da je makne od sebe”. U tim pokušajima, prema njegovim riječima, nanio je povrede jednoj od djevojaka.
Okrivljeni je rekao i da se na kratko sakrio u jedno od vozila iz voznog parka firme u kojoj je angažovan, a da je Kolašinka za to vrijeme udarala o vrata automobila.
Rekao je i da je “iz vozila izašao, opet pokušavajući da izbjegne sukob, ali da je u tom trenutku naišao jedan momak, uhvatio ga za jaknu i pokušao da ga udari”. U. E. tvrdi da je uspio da pobjegne s mjesta incidenta, tako što se prolazniku istrgao iz ruku.
