O zakonu, sigurnim kućama, podršci koju ženama žrtvama nasilja pružaju različite organizacije, za "Novi dan" govorile su Lana Prlić, zastupnica SDP-a u Parlamentu FBiH, Jasmina Mujezinović, direktorica Fondacije lokalne demokratije, organizacije koja od 2000. godine vodi jedinu Sigurnu kuću - Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici na području Kantona Sarajevo, i Đemila Talić Gabriel, humanitarka s iskustvom u radu sa žrtvama nasilja, koja je dio tima Udruženja "Novi put" iz Mostara.
Elektronski nadzor za nasilnika
Lana Prlić je kazala da je ovaj zakon usvojen prošle sedmice jednoglasno u formi prijedloga u Predstavničkom domu, te da se čeka da se usvoji i u Domu naroda.
“Za ovaj zakon se treba donijeti između 14 i 15 pod zakonskih akata koje mora donijeti Ministarstvo pravde i Ministarstvo socijale i rada i MUP, kako bi zaokružili cijelu tu priču. U ovom zakonu se dodatno definiraju status i način finansiranja sigurnih kuća, i davanje mogućnosti da se sigurne kuće mogu osnovati od strane javnih ustanova i vjerskih zajednica i uspostavljanju registra sigurnih kuća. U federalnom budžetu je izdvojeno ove godine milion KM za sigurne kuće. Uvode se i hitne zaštitne mjere, za koje mogu da podnesu zahtjev, ne samo žrtva nego i policijskom organu i tužilaštvu”, rekla je Prlić.
Novitet zaštitnih mjera, ističe, nije samo psihosocijalna pomoć psihonasilniku, već i mogućnost određivanje mjere kao što je elektronski nadzor.
“To bi funkcionisalo kao nanogica ili narukvica koju bi nosio sami nasilnik i u slučaju da se približi žrtvi, na određenu udaljenost, ta žrtva automatski dobija signal putem telefona da je nasilnik u blizini da se skloni, taj signal ide odmah i u najbližu policijsku upravu kako bi policijski organi mogli da rade po tome”, kazao je on.
Jasmina Mujezinović je kazala i da u zadnje dvije godine iz budžeta FBiH za Sigurne kuće je znatno povećan broj sredstava.
“To je bilo 250.000 KM, pa 500.000 KM, pa od prošle godine je taj budžet milion KM za pet sigurnih kuća. Mi pet godina usvajamo ovaj zakon, u prethodnom periodu zakon o zaštiti od naselja je bio usvojen u oba doma, završio sa javnom raspravom i kad je bilo vrijeme da se napravi radna grupa, zapali smo u ćorsokak i ponovo smo radili na istom zakonu dvije godine. Ovaj zakon nosi 70 posto zakona koji je prethodno malitene bio usvojen”, istaknula je Mujezinović.
Važna stvar oko sigurnih kuća u ovom zakonu je, dodaje Mujezinović, što postoji jedna stvar koju nisu unaprijedili.
“U zakonu piše da se sigurne kuće sufinansiraju, tu smo upali u zamku pa ćemo vidjeti kako će to završiti”, rekla je sugovornica N1.
Kroz oči dječaka
Kako to funkcioniše u Australiji govorila je Đemila Talić Gabriel.
“U Australiji je potpuno drugačije. Takva vrsta zakona se brže donosi. Nakon šest godina u BiH se vraća taj zakon, to je zastrašujuće. Mediji puno pomažu. Nakon svake emisije u medijima, žrtve se ohrabre i dolazi do povećenog broja poziva i prijave nasilnika. Sigurne kuće nisu u mogućnosti da prime taj broj jer se sufinansiraju. Struka i žene koje rade s time moraju da se pitaju i mora da se olakša put kako da se olakša taj zakon, a sve se prebacuje sa jednih na druge”, istaknula je ona.
Ispričala je jednu tužnu priču kada je dijete zaštitilo svoju majku od nasilnika, razbivši svoju kasicu u kojoj je skupljao novac, kako bi platio noć da prespavaju.
“Upoznala sam jednog dječaka koji je bio žrtva nasilja sa svojom majkom, gdje je dijete svoj džeparac sakrivao da kupi biciklo. Razbio je svoju kasicu, da pomogne i da plate jedno večer da prespavaju dok nisu došli pod zaštitu sigurne kuće. Ja sam s njim razgovarala. On je bio pun ponosa, imao je 10 godina, jedina mu je želja bila, on je sebi to skupljao da ide na karate i redovne trenige. Puno je teških i strašnih priča, tu parlamentarci trebaju da izađu i da vide s čime se susreću sigurne kuće“, poručila je Talić Gabriel.
Foto: Arhiv
