Direktor Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću dr. Hajrudin Havić u razgovoru za Oslobođenje govori o situaciji u toj zdravstvenoj ustanovi, radu u krizi, a odgovorio je i na najčešće pitanje građana - do kada će ovo trajati: “Potrebno je pet ciklusa po 14 dana”.
Kako odgovarate na kriznu situaciju izazvanu pojavom koronavirusa. Jeste li spremni i da li adekvatno odgovarate na epidemiju?
- Mi smo od prvog dana sazvali stručno vijeće i dogovorili smo se kako da se organiziramo u Kantonalnoj bolnici spram krizne situacije s kakvom niko nije imao iskustva.
Ni marka više
Najprije smo obezbijedili zdravstvene radnike da budu maksimalno zaštićeni, a jedna od mjera bila je podjela ljekara u timove. Dok su jedni radili 14 dana, drugi su bili u izolaciji. Time smo spriječili da virus uđe na odjele i izbjegli smo situaciju da moramo zatvarati odjele kao što se to desilo drugima.
Da li su zdravstveni budžet i Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona bili prilagođeni situaciji u kojoj se mora hitno djelovati?
- Kad se ne usvoji finansijski plan Zavoda zdravstvenog osiguranja, mi funkcioniramo po principu privremenog finansiranja, tako da je u tom prvom roku zakonom predviđeno da naša primanja budu umanjena za 10 posto. To je jedva dovoljno samo za plaće, a dobavljači bi ostajali neizvršeni. To je bila naša situacija prije pojave korone. Kad je usvojen budžet, tražili smo od Zavoda da se aktivnije uključi, međutim, oni su po naredbi premijera stavili sredstva na raspolaganje Civilnoj zaštiti.
Zavod nijednoj zdravstvenoj ustanovi nije dao ni marku više od redovnih obaveza, a situacija jeste vanredna. Oni imaju rezerve koje trebaju koristiti u vanrednim situacijama, ali nisu ni oni jedini koji trebaju snositi teret. Kantonalna Vlada je planirala pomoć domovima zdravlja, negdje su nalozi već izvršeni, a i mi ćemo dočekati naš dio.
Kako se trenutno kantonalna bolnica snalazi za sve ono što vam vanredno treba?
- Opet su se naši građani pokazali. Opstajemo po principu donacija, kakva je, na primjer, ona BH Telecoma. Došlo je 200.000 KM od firme Ataco, 100 od naših privrednika poput Halila Bajramovića, Petrola Prošić i drugih.
Trebaće pomoć
Da nije tako, mi bismo imali problem nabavke zaštitne opreme, osnovnog za naše timove. Poslali smo i trebovanja na sve krizne štabove, još čekamo odgovore. Za sada samo iz donacija i vlastitih sredstava nabavljamo opremu. Ali imamo zaštitu, mada je tačno da trošimo više nego u normalnim uvjetima i trebaće nam pomoć za kontinuiranu nabavku, ako zalihe dođu kraju.
Imali smo pet smrtnih slučajeva u Unsko-sanskom kantonu. Pitamo Vas direktno koliko je kriv virus, a koliko je smrt uzrokovana drugim zdravstvenim problemima?
- Kod zdravih osoba koje imaju dobar imuni sistem, koje ne pate od drugih bolesti, klinička slika daleko je lakša čak i ako se ispostavi da su pozitivne na testovima za koronavirus. Njihov se organizam uvijek izbori sa situacijom. Problem počinje kod kroničnih pacijenata koji imaju plućne bolesti, karcinome, leukemiju, rizična grupa su i srčani bolesnici, čak su pacijenti sa hipertenzijom najranjiviji.
Pohvaliti požrtvovanost
Kod njih je organizam puno izloženiji i teže ih je uspješno izliječiti. Mi smo imali smrtne slučajeve upravo iz tih razloga, niko od njih pet nije bio prethodno zdrav. Mi sad na odjelu imamo šest pacijenata i među njima nemamo teške slučajeve.
Ima li prostora za pozitivnu priču?
- Ona je neophodna jer je zdravo pozitivno djelovati. Uspostavili smo jedinstvenu organizaciju rada, mislim da smo primjer u državi, slično ima i Elektroprivreda u svojim elektranama, u četrnaestodnevnim brigadama. Ako se ljudi toliko posvete i naprave rezultate, onda ih svakako treba pohvaliti za požrtvovanost.
Zapitate li se da ove mjere mahom po svijetu nisu pokušaj kontrole čovječanstva? Ljudi osjećaju gubitak sloboda, postoji li prostor za sumnju u pozadinu svega?
- Iskreno, mjere jesu rigorozne, ali rezultat se vidi. Italija bi da je mjere uvela 14 dana ranije, imala 100 puta manje smrtnih slučajeva. Virus treba domaćina.
Ljudi su odgovorni
Mi smo izolacijom ljudi umanjili mogućnost zaraze, postigli smo to da nakon 14 dana virus u određenoj porodici neće izaći van, da će se tu gasiti. Ako se dovoljno dugo držimo karantina, mi ćemo pobijediti.
Do kada bi ovo moglo trajati?
- Direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH je bio precizan i ja se slažem. Potrebno je pet ciklusa po 14 dana, to je 70 dana. Nakon toga ćemo ugasiti virus u sistemu. Mi smo na vrijeme uradili preventivne mjere, uspostavili dobru kontrolu. Sistem domova zdravlja još iz socijalizma je izdržao na testu, odnosno narod je navikao na naslijeđenu predostrožnost. Naši ljudi su odgovorni, mi smo se svi od reda u staroj državi vakcinisali na BCG, imunitet na strano tijelo pomaže u ovoj situaciji. Mi se decenijama svi obavezno vakcinišemo, ali na Zapadu još toga nema.
