Piše: Haris Halilović
Švebiš Gmind (Schwäbisch Gmünd) je grad u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg, pedesetak kilometara udaljen od Stuttgarta i jedno je od 42 općinska središta okruga Ostalb.
Situacija je stabilna
U ovom gradu svoje gnijezdo sagradila je i Envera Jusić, Bosanka iz Doboja. Gospođa Jusić je društveno veoma aktivna u Švebiš Gmindu. Između ostalog, predsjednica je Kulturno-umjetničkog društva „Čardak-2012 e.V.” iz Schwäbisch Gmünda, jednog od najaktivnijih KUD-ova BiH u SR Njemačkoj koje je prepoznatljivo po dobroj organizaciji, odličnoj saradnji sa domaćinima Nijemcima i još boljim nastupima.
- Po zanimanju sam glavna medicinska sekretarka/asistentica, zaposlena na klinici Stauferklinikum Schwäbisch Gmünd, odjeljenje za anesteziju i intenzivnu njegu, kaže Envera Jusić.
- Pandemiju sam dočekala na radnom mjestu u klinici. Situacija u Schwäbisch Gmündu je stabilna. Oboljelih od virusa COVID-19 ima u našoj okolini, ali je za sada sve pod kontrolom. Od mojih bližih prijatelja, kolega i familije nije do sada niko obolio od virusa. Moj radni odnos ide uz mnoga ograničenja dalje. Vrijeme izolacije provodim svaki dan od jutra do mraka na radnom mjestu. A poslije poslovnih obaveza, kod svoje kuće s familijom. Trenutno čitam vrlo dobru knjigu „Roots“. Pripremamo se za predstojeći mubarek mjesec ramazan. Vršimo pripreme oko kuće, uređujemo baštu itd. Propisa se u potpunosti pridržavamo.
Na pitanje, šta joj najviše nedostaje i o čemu najviše razmišlja u doba pandemije, gospođa Jusić, kaže:
- Najviše mi fale moje prijateljice, naši razgovori, izlasci i, naravno, naša omladina iz KUD-a Čardak. Razmišljam o svakodnevnim stvarima. O budućnosti svojih kćerki, o sljedećem godišnjem odmoru. Kad sve ovo završi, planiram sa svojim kćerkama negdje na večeru.
Fehim Okanović: Tijelo u Minhenu, srce u Miričini
Ako iz Švebiš Gminda krenemo za domovinu, za Bosnu i Hercegovinu, nakon 220 kilometara dolazimo do Minhena (München), glavnog grada njemačke pokrajine Bavarska, po mnogima najljepšeg grada u Njemačkoj. Kada bi se birao glavni grad dijaspore Bosne i Hercegovine, siguran sam da bi to bio baš Minhen. Iz više razloga, a glavni je da u njemu živi i radi više od 30.000 građana BiH ili onih porijeklom iz naše domovine. Za vrijeme agresije na BiH u ovom gradu boravilo je više od 100.000 građana BiH, većinom izbjeglica. U to vrijeme, gdje god bi izašli u Minhen, grad za koji me i samog veže puno lijepih uspomena, nije vam trebalo znanje njemačkog jezika da bi se mogli snaći. „Svi“ su govorili bosanski, hrvatski ili srpski, a na svakom ćošku nalazio se bar jedan lokal sa istim predznakom.
Pandemija koronavirusa promijenila je svakodnevni život iz korijena i u glavnom gradu Bavarske. Nestalo je one poznate minhenske živosti. Kao da mu je neko ukrao dio duše.
- Ljudi su postali čudni, nekako drugačiji, zabrinuti, bježe jedni od drugih, priča mi Fehim Okanović, detektiv u ovom gradu, veoma cijenjen u svom poslu i istaknuti bh. aktivista u SR Njemačkoj.
- U ovo doba, doba korone djelatnost kojom se bavim zahtijeva dodatno angažovanje, s obzirom da kriminal posebno cvjeta u teškim situacijama kada ne može sve da se drži pod kontrolom, priča Fehim Okanović.
- Ja sam skoro uduplao svoje aktivnosti. Nije mi svejedno, jer rizikujem svoje zdravlje. Dnevno propratimo više ljudi, a nikad nismo sigurni da li su oni koje procesuiramo zaraženi ili ne, kaže Fehim Okanović.
Gospodinu Okanoviću posebno teško pada što u ovo godišnje doba ne može da ode u domovinu, s obzirom da je posljednjih godina često putovao i dosta vremena provodio u svome rodnom mjestu Miričini. Nada se da će ovo belaj vrijeme zbog korone brzo proći i da će u ljetne dane moći da odmara u svom rodnom kraju i da uživa sa rodbinom i prijateljima.
