Dobrodošli u 21. stoljeće, u vrijeme digitalnih igara.
Živimo u doba u kojem djeca postaju naizgled neodvojiva od tehnologije. Zbog toga svi roditelji imaju isto pitanje: provodi li moje dijete previše vremena pred ekranima, igra li previše igrica?
Sredinom 2018. godine Svjetska zdravstvena organizacija na popis bolesti uvrstila je i prekomjerno igranje svih vrsta igrica. Bez obzira radi li se o igrama na kompjuterima, konzolama, tabletima ili mobitelima. Na taj način
se jasno mogu postaviti kriteriji bolesti i olakšavaju se znanstvena istraživanja ovisnosti o igrama.
Zadnjih godina bilježi se nagli porast istraživačkog rada o utjecaju igara na svakodnevni život i ponašanje djece i adolescenata. Tako se može naći mnogo studija koje istražuju i pozitivne i negativne učinke, iako je potrebno još mnogo vremena i informacija za čvrsto utemeljene zaključke.
Što je igra?
Igra je sudjelovanje u aktivnosti u svrhu uživanja i rekreacije. Ona razvija kognitivne vještine kroz period odrastanja djeteta i nužna je za normalni razvoj djeteta. Svrha igre je razmišljanje i izražavanje osjećaja, spoznavanje više načina sagledavanja problema, istraživanje novih načina
odgovora na danu situaciju, razvijanje mašte, razumijevanje uzroka i posljedice u međusobnoj komunikaciji. Ako dijete nema igru ili je vrijeme provedeno u igri ograničeno, njegov proces učenja i spoznaje može biti oštećen.
O igri se često govori kao odmoru od ozbiljnog učenja, ali za djecu igra je ozbiljno učenje.
— Carl Rogers
Novi oblik igre
U 21. stoljeću susrećemo se s novim oblikom igre – video igrama. One su namijenjene svim dobnim uzrastima i mogu se odvijati na razne načine. Mogu biti individualne, kooperativne ili natjecateljske. One su alternativna forma igri mašte u kojima igrač virtualno prolazi kroz svijet video igre i mora izvršiti određene zadatke kako bi mogao s njom nastaviti. Tehnologija se razvija vrtoglavo brzo, a s njom i videoigre. Iz godine u godinu možete naći nove vrste i oblike igara na novim uređajima.
Na primjer, u posljednje vrijeme sve češće se mogu naći igre u virtualnoj stvarnosti. One potiču djecu da ustanu i djeluju na virtualni prostor, koji se preklapa sa stvarnim prostorom. Neke igre simuliraju stvarne sportove, poput tenisa ili plesa. Takve igre zahtijevaju da dijete radi kretnje slične onima koje bi radili da se bave pravim sportom. Naravno, takvi “virtualni” sportovi ne mogu zamijeniti prave sportove, ali mogu djecu zainteresirati i maknuti s kauča.
Video igre
Više od 90% djece u SAD-u između 2. i 17. godine igra video igrice. U adolescentnoj dobi čak 99% dječaka i 94% djevojčica provodi dio svog vremena pred raznim ekranima.
Dio istraživača fokusiran na negativne učinke video igara kao veliki problem naglašava povećanu agresiju, ovisnost i depresiju.
Osim navedenih psiholoških učinaka, kao negativne učinke video igara navode se:
Manjak kretanja
Nakon sati provedenih sjedeći za klupom, djeca često vole sjesti za kompjuter čim se vrate kući. Tako mogu prosjediti čitav dan. Manjak kretanja ima negativan učinak ne samo na posturu tijela, već i za cjelokupno zdravlje.
Loše držanje
Vjerojatno vam je poznat taj položaj – zaobljena ramena, izdužen vrat, pogrbljena leđa. Uživljavanje u igru djecu vuče bliže ekranu, što rezultira takvim nepravilnim položajem. On je vrlo nepogodan za cjelokupno držanje djeteta, a u njemu provode sate i sate. Posebno je izraženo prilikom igara koje zahtijevaju više koncentracije.
Bolovi u rukama i ramenima
Bila u pitanju konzola ili tipkovnica, dječje ruke nisu u prirodnom položaju tijekom igre. Osim neugodnog položaja, napetost igre često čini i njih napetima. Djeca ne bi smjela biti dugo u takvim nepravilnim položajima.
Dijametralno suprotno njima, drugi istraživači smatraju da video igrice kao i klasična igra potiču maštu, osjećaj kontrole situacije, ali i dovoljno neizvjesnosti koja pojačava osjećaj zadovoljstva i ponosa kada igrači uspiju postići cilj. Također, neke igrice su osmišljene da potiču zdrave životne navike ili su dio prevencije i liječenja bolesti.
Kao pozitivni učinci video igara izdvajaju se:
Razvoj logike i sposobnosti rješavanja problema
U većini igara, napredak nije moguć bez rješavanja problema. Često su to mozgalice u drevnim hramovima ili organizacija strategije u borbi. Ovakvi zadatci u igrama potiču sagledavanje problema s više strana.
Motorne i prostorne vještine
Budući da video igre ovise o postupcima igrača, one u djeci razvijaju svijest o prostornim odnosima i o uzročno-posljedičnim vezama. Mnoge igre zahtijevaju od djece da se orijentiraju po kartama, preusmjeravaju elemente u igri za željeni efekt i na kraju, zahtijevaju dobru koordinaciju oka i ruke.
Upornost
U video igrama najčešće nema odustajanja kada se naiđe na naizgled nesavladivu prepreku. Naravno, uvijek postoji opcija pozvati u pomoć starijeg brata ili sestru, ali zadovoljstvo i sreća su tim veći kada samostalno dođu do cilja.
Vjerojatno je istina negdje u sredini. Igre same po sebi nisu niti dobre niti loše. One mogu, ali i ne moraju nositi sa sobom bilo kakve pozitivne ili negativne učinke na dijete. Ono što radi prevagu je vrijeme provedeno u igranju. Postavlja se jednostavno pitanje: koliko igre je previše?
Kako postaviti granicu?
Danas je uvriježeno mišljenje da igre nisu ovisnost ako ne sprječavaju dijete u uobičajenim dnevnim aktivnostima. To bi kod djece i adolescenata značilo učenje, sportove, razne slobodne aktivnosti. Američka akademija za pedijatriju preporučuje da djeca u dobi između 5. i 8. godine ne bi smjela igrati video igre više od sat vremena dnevno tijekom tjedna i ne više od 2 sata dnevno tijekom vikenda. Pri tome se misli na sve ekrane: TV, konzole, mobilne uređaje, tablete. Kod školske djece i adolescenata pomaže dogovoriti obiteljska pravila
o korištenju digitalnih medija. Treba uzeti u obzir o kakvoj aktivnosti se radi, vremenu koje to zahtijeva, zdravstvenom stanju, karakteru i dobi djeteta. Video igrice su aktivnost koja potiče sjedenje odnosno neki polusjedeći položaj. Nedovoljno kretanja posebno u doba ubrzanog rasta i razvoja povećava rizik od pretilosti i drugih bolesti koje se povezuju sa sedentarnim načinom života. Svakako vodite računa da sat vremena prije spavanja dijete ne boravi pred ekranima i da tijekom noći spava između 8-12 sati.
Ima i drugih igara
Sjetimo se samo koliko djeca sjede u školi. Prosječan 12-godišnjak ima 5-6 sati nastave, nakon čega dolazi kući, treba napisati zadaću, naučiti gradivo za sljedeći dan. Ako tome pribrojimo i svakodnevno sjedenje pred raznim ekranima, dolazimo do zabrinjavajućeg broja sati u sjedećem položaju. Zato trebate paziti da dijete ipak bude aktivno. Potičite dijete da pronađe druge oblike igara, koje ne uključuju ni ekrane ni sjedenje.
Ono što je važno za zdrav život je puno kretanja i sportskih aktivnosti. Minimalno 1 sat dnevno tijekom dana i dovoljno sna (8-12 sati) ovisno o dobi djeteta. Nije toliko bitno koji je to sport, čak niti ne mora biti sport vezan za klubove, treninge.
Dovoljna je igra pred kućom, nogomet ili košarka na igralištu s prijateljima, trčanje, igre skrivača, vožnja bicikla ili rola. Na nama roditeljima jest da usmjeravamo djecu prema drugim, jednako zabavnim igrama, koje potiču fizičku aktivnost i kretanje.
