U Sudanu su prosvjedi doveli do različitih političkih reformi, ali malo toga se promijenilo u Iraku, Libanonu i Alžiru, gdje su donedavno prosvjednici bili na ulicama pozivajući na promjene. No prosvjednici su u velikoj mjeri nestali s ulica zbog straha od zaraze koronavirusom - i kao rezultat vladinih mjera u borbi protiv pandemije.
Prošle sedmice su libanonske vlasti usvojile mjere kojima se uvode ograničenja u javnom životu, uključujući i policijski sat s ciljem sprečavanja velikih okupljanja. Vlasti su uklonile glavni kamp prosvjednika na Trgu mučenika u Beirutu u kojem je boravilo oko 60 ljudi. Samo dva dana nakon toga organizirane su male demonstracije u predgrađima libanonskih gradova u znak otpora zbog mjera izolacije, piše portal Deutsche Welle.
U Beirutu su se suprotstavili policijskom satu uzvikujući: "Želimo jesti, želimo živjeti". U Tripoliju, drugom po veličini gradu u zemlji, prosvjednici su izašli na ulice automobilima i skuterima uzvikujući: "Umrijeti od koronavirusa je bolje nego umrijeti od gladi". Za mnoge aktiviste širom regije popuštanje pred pandemijom nije opcija.
U Iraku je virusom zaraženo 770 ljudi, uključujući i 54 osobe koje su preminule uslijed komplikacija. Vlasti u toj zemlji su obustavile javni život, što je dio mjera u borbi protiv širenja virusa. Kao rezultat ovih mjera održava se i znatno manje demonstracija. Nekoliko protestnih kampova je nastavilo egzistirati zbog straha da bi, ako u potpunosti prestanu s aktivnostima, to mogao biti kraj pokreta. Prosvjednici su ovdje čak razvili vlastite mjere u borbi protiv širenja virusa u kampova.
- Ako napustimo Trg Tahrir, snajperisti i sigurnosne snage će preuzeti trg i pokret će nestati - kaže Alqasem Ahmed, mladi bagdadski novinar koji je pomogao u artikuliranju zahtjeva prosvjednika.
Od oktobra do danas je ubijeno više od 600 osoba, mnogi od njih u sukobima s vladinim snagama sigurnosti. Prije pandemije iračka vlada se borila sa široko rasprostranjenim demonstracijama protiv korupcije, nedovoljnog zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba i sektaškog sustava u zemlji. "Šest mjeseci preživljavamo umiranja, metke i suzavac, tako da možemo i narednih šest mjeseci dok se ne završi epidemija korone", kaže Ahmed.
Irački javni zdravstveni sustav je desetljećima opterećen sankcijama i nedovoljnim financiranjem pa je sad koronavirus još jedno dodatno opterećenje. A zbog rekordno niskih cijena nafte zbog pandemije sposobnost Bagdada da održi svoj ogromni javni sektor se smanjuje te se Irak suočava s još neizvjesnijom budućnošću.
- Ovi problemi će natjerati ljude da izađu na ulicu u većem broju nego prije - kaže Ahmed.
- Ranije je društvo bilo podijeljeno između onih koji podržavaju prosvjednike i onih koji ostaju kod kuće, ali uskoro će oni uvidjeti zašto mi prosvjedujemo i pridružiti nam se - kaže Ahmed.
U Alžiru pandemija također ostavlja posljedice na demonstrante. Čini se da vlasti iskorištavaju pandemiju kako bi utišale neslaganja na unutarnjem planu. Prošle godine su masovne demonstracije protiv korupcije i vladajuće elite dovele do svrgavanja s vlasti dugogodišnjeg lidera Abdelaziza Bouteflika i prijevremenih predsjedničkih izbora koje su pratile neregularnosti. Unatoč vladinim političkim ustupcima, prosvjedi su održavani svaki petak do prošloga mjeseca.
Alžirske vlasti ne samo da su polovicom marta zabranile okupljanja, nego su i iskoristile priliku te uhapsile nekoliko aktivista i novinara, uključujući i poznatog oporbenog političara Karima Tabbou i reportera Khaleda Drarena, koji radi za Reportere bez granica.
Reporteri bez granica i druge organizacije koje se bore za slobodu medija su zbog toga priopćile kako alžirske vlasti koriste epidemiju da bi se obračunale s neovisnim novinarstvom. No hapšenja nisu zaustavila pokret. U videosnimci poznatih alžirskih aktivista o koronavirusu jedna osoba podiže plakat na kojem piše: "Zaštitite se tako da revolucija ima budućnost".
"Da biste bili slobodni, morate živjeti", kaže drugi aktivist.
