– Prošlog ljeta Petar nam je rekao da će da ubije suprugu Bosiljku, pa sebe, jer ne želi da on umre prije nje, s obzirom na to da se već 10 godina bori sa dijabetesom. Mislili smo da se samo šali, pogotovo što znamo da su bili u dobrim odnosima. Nisu se svađali. Čak smo i te kobne noći do 12.15 svi zajedno sjedili u našem dvorištu i smijali se. Doduše, on je samo odgovarao kada bismo ga nešto pitali, ali je generalno bio ćutljiv. Šta se posle toga desilo, nikome nije jasno.
govori Mirela Barukčić, komšinica Petra Jovanova (69), deviznog penzionera iz sela Zagajica, kod Vršca, koji je u noći između ponedjeljka i utorka u porodičnoj kući lovačkom puškom ubio suprugu Bosiljku (63), a potom neuspješno pokušao sebi da oduzme život.
Kako se nezvanično saznaje, sa prostrijelnom ranom na ramenu, prevezen je na bolničko liječenje u Beograd. Istovremeno mu je određen pritvor od 48 sati.
– Niko od nas nije čuo pucnje. Samo smo u dva sata posle ponoći vidjeli policijsku rotaciju – nastavlja Mirela. – Kažu da je Petar, pošto je ubio Bobu u trpezariji, nazvao svog sestrića iz Pančeva da mu kaže šta je uradio, te da on pozove policiju i Hitnu pomoć.
Motiv za ovakav zločin, nagađa se, jeste ubičino loše zdravstveno stanje, jer mu je dijabetes polako oduzimao vid, dok se godinama kretao uz pomoć štake. I Bosiljka je bila bolešljiva, pa je, po svjedočenju Mirele, često ležala u krevetu.
– Otkako su prije mesec dana došli iz Austrije, gdje su živeli, Petar je svakodnevno dolazio kod nas, da mu pravimo društvo, jer je Boba samo ležala i ćutala. A bila je divna žena, uvijek raspoložena. Bar da smo joj nagovijestili šta nam je ranije govorio, pa da je sakrila pušku. Ali ko je mogao da zna da su mu se stvarno takve misli vrzmale po glavi – sa nevjericom dodaje Mirela.
Jovanovi su cijeli radni vek proveli u Beču. Otkako su otišli u penziju, u Zagajici su boravili tokom ljeta, a u Austriji, gdje im žive sin i kćerka, bili su samo zimi.
