Detaljnim iščitavanjem otkriveno je kako su optuženi, raspoređeni u grupama, imali iznajmljene garaže u Butmiru, Pejtonu, Koševskom Brdu, Otesu i Čengić Vili gdje su skrivali ukradena vozila.
U nekim slučajevima vozila koja su krali s područja Kantona Sarajevo, a nije bilo naselja iz kojeg neko putničko motorno vozilo nije bilo otuđeno, skrivali su na parkingu u Lužanima, parkingu ispred Mercatora na Ilidži ili u RS-u.
Za vozila koja su odlučili vratiti vlasnicima po cijeni koja se kretala od 500 eura do preko 3.000 eura, ovisno o brendu vozila, predavali su ih na Brusu na Trebeviću, skretanju za Jahorinu ili u Vojkovićima. Zarađeni novac grupa je dijelila između sebe.
U krađi vozila grupa okupljena oko Davora Ninkovića i Srete Pajića koristila je za izvidnicu najčešće vozilo Peugeot u vlasništvu Ninkovićeve supruge. Vozili su se po parkinzima po Ilidži, ali i drugim dijelovima grada. Potom bi velikom brzinom obili vozilo, pokrenuli ga i odvezli.
Gotovo da nije bilo marke vozila koje nisu ukrali, a nisu "birali" ni vlasnike. Na udaru su bili i strani državljani, ali i firme, aviokompanije, općine i zavodi. Ukradena vozila za koja nisu dobili otkup vozili su Višegrad i Zvornik odakle bi se dalje preko ilegalnih graničnih prelaza kod Rudog prevezli u Srbiju. Također, bile su linije iz Mostara i Širokog Brijega. Ukradena Vozila iz tih područja dovozili bi do Jablanice gdje bi ih preuzimao drugi član grupe, a potom dogovorenom linijom ponovo išli na Višegad, Goražde i Rudo.
Ispred ukradenog automobila išao bi još jedan "čistač" koji bi dojavljivao osobi koja upravlja ukradenim vozilom gdje se nalaze policijske patrole i kako da izbjegnu carinsku kontrolu.
Utvrđeno je da su ukradena vozila čitava ili u dijelovima završavala u Užicama, a kada je u pitanju područje BiH, u Kiseljaku, Višegradu, Zvorniku...
U jednom slučaju ukraden je Renault Megan na području KS, te je odvezen i parkiran ispred stambene zgrade prema kuli. Vlasnik je sam pronašao vozilo u Otadžbinskoj ulici i prijavio policiji.
Bilo je situacija kada su i prijetili vozačima vatrenim oružjem. Miroslav Pejić i Enis Mandal su u ulici Lopata namjeravali ukrasti BMW sa švedskim registarskim oznakama. Vlasnik je bio u vozilu. Prijeteći vatrenim oružjem istjerali su ga iz vozila i odvezli ga u garažu na Čengić Vili.
U drugom slučaju Pejića i njemu poznatu osobu iz grupe u krađi je spriječila policija PS Vogošća. Obilazili su parking s fantomakama na glavi kada ih je policija ugledala. Pejić je ubrzao kretanje vozila dok je druga osoba s njim u vozilu uperila oružje u pravcu policajaca koji su reagovali i zapucali. Tom prilikom Pejić je ranjen, ali su uspjeli pobjeći.
Grupa iz Mostara u kojoj je bio Jozo Markić ukradena vozila je ostavljali i na Tjentištu.
Branislav Gordić i još nekoliko osoba iz drugih mjesta, rastavljali su automobile u dijelove, a one koje nisu prodavali, sjekli bi na što manje dijelove i palili, a potom bacali u obližnjim područjima. Gordić je dijelove skrivao i u svojoj radnji i prodavao.
Naredbe su najčešće dobijali od grupe sa Pala.
Podsjetimo, optužnica tereti Danila Cicovića, Enisa Mandala, Vladimira Krsmanovića Krša, Zorana Mirjanića, Marka Trifkovića Žižana, Srećka Trifkovića, Srećka Mandića, Slavena Dakića Žuću, Miroslava Ćepu, Davora Ninkovića, Tomislava Petrovića Tomu, Gorana Nižića, Bojana Staševića, Ferdu Vukoju, Njegoslava Milinkovića Ljutana, Bojana Košarca, Miroslava Pajića, Milorada Mirkovića, Sretu Pajića, Zorana Čobovića, Jozu Markića, Punišu Purkovića, Dalibora Vaskovića,Mirsada Brkića, Miroslava Škobu, Branislava Gordića i Nikolu Radića za krađu najmanje 200 vozila vrijednih nekoliko miliona KM.
