Prema riječima aktuelnog ministra prostornog uređenja i zaštite okoliša u Vladi USK Adnana Alagića, prisutni su brojni problemi u ovoj oblasti, a lokalne deponije na kojima se odlaže smeće su veoma slabo ili nikako opremljene.
"Kako bi se saniralo postojeće stanje u ovoj oblasti, potrebna su zaista ogromna sredstva. Sve lokalne zajednice prema nama upućuju zahtjeve za sredstva ili programe saniranja postojećih deponija, ali naši resursi po tom pitanju su ograničeni", istakao je Alagić. Prema nekim procjenama, ukupna količina otpada koji se na području Unsko-sanskog kantona sakupi na godišnjem nivou iznosi preko stotinu hiljada tona. U cijelom poslijeratnom periodu lokalne vlasti u ovdašnjim općinama muku muče s održavanjem lokalnih deponija, od kojih neke predstavljaju potencijalne ekološke bombe. Najkritičnije stanje je s deponijama u Cazinu, Velikoj Kladuši, Ključu i Sanskom Mostu, jer su smještene na kritičnim lokacijama te mogu da utiču na onečišćenje tla, kao i obližnjih izvorišta i vodotokova. Deponija na lokalitetu Krasulje, općina Ključ, direktno utiče na okolinu i rijeku Sanu, kao i deponija u mjestu Radića Most, kod Velike Kladuše, zbog čijeg je postojanja u znatnoj mjeri narušen ekosistem u rijeci Glinici. Ništa bolja situacija nije ni sa deponijom na lokalitetu Sanska brda, u neposrednoj blizini Sanskog Mosta. Ova deponija se nalazi na uzvišenju iznad grada i preko četiri decenije ima karakter privremenog odlagališta. Problem s odlaganjem čvrstog otpada na području USK planirao se riješiti izgradnjom regionalne deponije, ali je ovaj projekat, nakon što se punih deset godina suočavao s nizom problema, konačno ugašen zbog nemogućnosti da se odredi trajna lokacija za njenu izgradnju.
