Pravilo je – ko god naiđe može ako želi nešto rezervisati na licu mjesta. Kupiti ne može, ni za gotovinu. Roba se kupuje zadnji dan vašara i to isključivo na potpis i odgođeno plaćanje, ustvari kredit u četiri godine… Doduše s kamatama, koje se kasnije pokažu previsokim…
U poplavi raznih obećanja i laži na domaćoj političkoj sceni kandidate moramo razlikovati, ali i vrednovati ne po lijepim riječima i verbalnim obećanjima, već po onome što su i kako su do sada radili i za što su se zalagali, po tome šta su i kako su radili u svojoj političkoj prošlosti, u svojoj profesiji, u svojoj porodici, svome komšiluku… Imaju li iza sebe rezultat svoga rada, jesu li opravdali radom svoje plate, svoja primanja, svoj stečeni imetak, jesu li opravdali svoje potrošene mandate i konačno – jesu li za državu BiH uradili makar onoliko koliko im je ona do sada dala?
Ova kratka uvodna metafora o izborima kao običnom vašarištu ispisana je ne sa ciljem da obesmisli demokratske izbore i pokaže kako je uzaludno birati i glasati kad su svi isti. Naprotiv, ima i drugačijih, boljih. Hoćemo reći: i na tome vašarištu ima kvaliteta, doduše ne onoliko koliko se želi pokazati. Treba ga samo prepoznati… I nosiocima tog kvaliteta pružiti šansu, treba ih ohrabriti, treba ih podržati…To po pravilu nisu nametljivci, pa ih je malo teže prepoznati. Ali vrijedi.
Ovdje je riječ o kandidatu za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda prof. dr. Denisu Bećiroviću.
Zašto nam se čini da je on drugačiji i bolji od svojih konkurenata u ovim izborima? Zašto glasati za njega?
Pod broj jedan – zato što se on odavno već potvrdio kao „pozitivan lik“ u našoj zamršenoj bosanskohercegovačkoj političkoj priči, odavno se uzdigao iznad političkog gliba svekolikih podjela i podvala, nacionalizma i primitivizma, šovinizma i neofašizma…
To je okruženje u kojem se Bećirović u zadnjih deset godina bori za interese države. Vrlo često kao Don Kihot sa vjetrenjačama, nažalost. Nije lako boriti se političkim sredstvima i bez dovoljne podrške u Parlamentu za interese države protiv onih, koji tu državu naprosto neće i koji joj „odavno rade o glavi“.
Mnogim iskrenim patriotima, pa i nekim od njegovih partijskih drugova dugo je vremena trebalo da shvate i razumiju koji je smisao te njegove borbe i hiper aktivnosti u parlamentu. Neki to slabo razumiju ili neće da razumiju, dovodeći ga u kontekst ili u vezu samo sa njegovom političkom strankom, kojoj opet imaju zamjerke, opravdane ili neopravdane. Naravno, Bećirović se bori i za stranačke principe, ali njegova je borba iznadstranačka. Njegovo opredjeljenje je država Bosna i Hercegovina. Ko god pripada toj strani (stranci) u Denisu Bećiroviću zasigurno ima najpouzdanijeg lidera, dokazano… Svoja dva mandata u državnom parlamentu posvetio je isključivo ostvarenju toga cilja. Zato ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH ne treba i pogrešno je bojiti ga samo bojama jedne, to jest njegove stranke. Ako ćemo već o bojama, onda su to boje zastave države Bosne i Hercegovine. Pod tu zastavu on poziva sve građane koji podjednako vole i svoju naciju i svoju državu – i one sa lijevog i one sa desnog krila domaćeg političkog spektra i one koji se mole bogu po svom zakonu i one koji se ne mole bogu i mlađe i starije – sve poštene ljude koji su vjerni Bosni i Hercegovini- sve istinske patriote.
Dakle, njegova platforma je minimum jedinstva svih građana na političkom programu koji sadrži samo četiri riječi: država BiH. Na toj platformi, on će kao budući član Predsjedništva BiH ujedinjavati sve građane ove zemlje. To je užasno teška zadaća jer je danas BiH duboko podijeljeno društvo i po vertikali i po horizontali. Podjele sežu daleko u prošlost, čak i u vremena prije Kulina bana i „dobrijeh dana…“
Taj minimum jedinstva građana BiH svih nacionalnosti i vjera i maksimum demokratije i ljudskih prava je formula koju mogu podržati i srpske i hrvatske i bošnjačke i lijeve i desne politike. Njime se ne ugrožavaju ničiji nacionalni, a ni drugi parcijalni interesi, njime se ne dovodi u pitanje tradicionalna i duboka povezanost Srba iz Bosne i Hercegovine sa Srbijom, niti Hrvata iz Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom. Realno je očekivati da će ga podržati i oni koji se sa njim ideološki ne slažu i oni koji ne dijele njegove svjetonazore. Realno je očekivati da će ga na državnoj ideji Bosne i Hercegovine podržati i građani nebošnjačke nacionalnosti. Ako nam ideja Bosne i Hercegovine kao moderne, demokratske, socijalne i evropske države ne obezbjeđuje minimum potrebnog jedinstva, u budućnosti možemo imati maksimum problema na ovim prostorima. Moguća Bosna i Hercegovina, to je ideja koja nas objedinjava. To jeste patriotska ideja, ali i više od toga…
Bilo kako bilo – taj minimum narodnog jedinstva u BiH je preduslov da se krene od lošeg prema dobru, da se krene naprijed. Kao jedan od najoštrijih kritičara antibosanskih velikodržavnih projekata, Denis Bećirović je u stanju pokrenuti procese približavanja i postizanja općeg narodnog ugovora u BiH. Za te državničke projekte nije dovoljna podrška samo iz jednog, to jest bošnjačkog kao većinskog naroda iz kojeg dolazi, već i podrška Srba i Hrvata koji žive u BiH i naravno njihovih političkih predstavnika.
Denis Bećirović je kandidat kojeg treba podržati ne zato što je školovan i što lijepo govori, već zato što iza sebe ima rezultat, vidljiv svakome ko hoće da vidi. Reklo bi se, običan čovjek iz naroda, skroman po imetku, prebogat po znanju i iskustvu, neopterećen bilo kakvim hipotekama iz svoje političke prošlosti. U tom smirenom i odmjerenom profesoru, mlađe generacije, u tom aktivnom zastupniku parlamentarne skupštine BiH mnogi možda još uvijek ne prepoznaju i ne vide potrebnu odlučnost i potrebnu energiju za buduće složene državničke zadatke. Ima ih koji kažu da bitku za državu BiH ne može dobiti smireno i sa smiješkom, da je „preškolovan i prekulturan” za politički zvjerinjak koji ga čeka. Možda se zato i dvoume glasati za Denisa Bećirovića. Oni koji ga bolje poznaju i upoznaju, naravno, neće se sa tim složiti. Naprotiv, radi se o čovjeku čelične volje i nevjerovatne odlučnosti.
Po svemu šta je i kako je do sada radio i za što se zalagao, Denis Bećirović može biti član Predsjedništva bosanskog jedinstva. On je političar koji je odlučio da su uzdigne iznad „oklijevanja, strahova i uzdržanosti“ u BiH, političar koji je odlučio da se do kraja posveti učvršćenju i izgradnji države BiH. On ne priznaje nikakvu državnu zajednicu BiH, već evropski ustrojenu državu BiH.
Ovom kandidaturom kroz demokratski proces unutar stranke, on je pokazao politički – istorijski – instinkt za otvaranje novih demokratskih procesa.
Zato smo i uvjereni da je Denis Bećirović zadnja šansa BiH da se ustroji kao zemlja s perspektivom. Do nas je, hoćemo li na predstojećim izborima prokockati i tu šansu.
Ova zemlja konačno zaslužuje državnika…
Članovi akademske zajednice Bosne i Hercegovine:
Acc.prof. dr. Mirko Pejanović
Prof.dr. Anto Domazet
Prof.dr. Tomislav Išek
Prof.dr. Salmedin Mesihović
Prof.dr. Omer Hamzić
Doc.dr. Benjamina Londrc
Doc.dr. Albin Muslić
Doc.dr. Goran Behmen
Doc.dr. Fatka Kulenović
Doc.mr.art. Jasmin Hošić
