Porodica Demirović iz Bihaća pripada romskoj populaciji koja pretežno naseljava područje mjesne zajednice Ružica.
Težak život Mustafe Demirovića (45), bivšeg pripadnika 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) proteklih dana je dodatno otežala situacija u kojoj se našao njegov sin Zinet Demirović (21), koji je uslijed udara vjetra ostao bez krova na kući.
Mustafa kao pripadnik romske populacije nije bio mobilisan u vojsku početkom agresije na BiH, već se sam kao maloljetnik prijavio da brani svoju državu.
Mustafa je bio teško ranjavan više puta, nakon rata doživio je dva moždana udara od kojih se dugo liječio, a prošle godine obolio je i od dijabetesa zbog čega je umalo ostao bez noge.
Živi sa četrnaestoro djece bez ikakvih primanja, zbog čega je primoran da prosi kako bi prehranio sebe i svoju porodicu.
“Cijeli rat sam proveo u vojsci i ranjavan sam pet puta. Sam sam se prijavio u dobi kada sam imao 16 i pol godina u tadašnju Teritorijalnu odbranu. Kasnije sam bio pripadnik jedinice ‘Tigrovi’ koja je pripadala 502. brigadi. Poslije rata sam dobio stan na osnovu toga što sam ratni vojni invalid i što imam puno djece. Sin mi se oženio i otišao da živi na Maskaru iznad Ružice, u kuću gdje sam ja nekada živio. Ali mu je vjetar raskrio krov kuće i sada je došao privremeno kod mene dok ne vidimo šta ćemo”, izjavio je Mustafa.
Oboje nezaposleni, bez stalnih primanja prinuđeni su da rade bilo šta kako bi preživjeli. Kuća je i prije ovog bila neuslovna, bez kupatila. Apeluju na sve dobre ljude da im pomognu u rješavanju stambenog pitanja.
Zinet ide i radi ljudima za 20 KM, a Razija njegova žena je nezaposlena. Sva primanja koja imaju su dnevnice koje Zinet zaradi i ono što im neko dadne i udjeli.
"U ovoj kući živimo četiri godine, i nekako smo se snalazili, ali sad više tu ne možemo biti”, kaže Razija.
Stan u kojem trenutno borave je suviše mali prostor za takvu veliku porodicu.
Nije ni uslovan za život kao ni kuća iz koje su Zinet i Razija ranije izašli,
U Mustafinom stanu sve je već dotrajalo, najviše kupatilo koje je i najviše potrebno za jedan normalan život, veš mašina također ne radi, drva nemaju, griju se kako se kad uspiju snaći.
