Svoj doprinos su dali i predstavnici MMF-a, Svjetske banke, IFC-a, EBRD-a i Evropske unije. Kroz diskusiju su utvrđena moguća područja koja će zahtijevati hitnu pažnju budućih vlada.
Prije tri godine, a kao odgovor na pogoršanu socioekonomsku situaciju, BiH je ambiciozno krenula na put reformi, uz snažnu podršku međunarodne zajednice, u cilju ekonomskog rasta, novih radnih mjesta i prilika dostupnih što većem broju ljudi. Tokom ovog procesa, poduzete su važne i ponekad bolne mjere, zahvaljujući kojima je došlo do poboljšanja većine ekonomskih pokazatelja.
Ipak, još uvijek su prisutni brojni izazovi. Naime, bh. društvo rapidno stari, široko rasprostranjena korupcija pogađa i obeshrabruje preveliki broj građana, a mladi ljudi napuštaju zemlju u potrazi za boljom budućnošću. Vladavina prava i dalje je nedovoljno snažna, dok je prekobrojan i neučinkovit javni sektor veliki teret privatnom sektoru koji još uvijek ne pruža dovoljno mogućnosti – pogotovo za mlade. Sa ovom analizom se tokom diskusije složila većina učesnika.
Iskazana su različita viđenja o napretku koji je postignut kroz postojeću Reformsku agendu, ali, što je još važnije, postignut je konsenzus o potrebi da se dalje nastavi sa reformama u korist građana. Proces formiranja vlasti treba ubrzati, a svi su se učesnici složili da nastavak reformi treba biti centralni dio programa novih vlada. Učesnici su se takođe složili da se reforme trebaju pokrenuti na samom početku mandata novih vlada na državnom i entitetskim nivoima, uključujući one mjere koje još uvijek nisu završene u okviru postojeće Reformske agende.
Pored toga, učesnici su se generalno složili da bi pažnja usmjerena na dolje navedena pitanja urodila opipljivim rezultatima za građane BiH i poslužila u pravcu napretka BiH na putu ka EU:
1. Stvaranje novih radnih mjesta, posebno za mlade i potreba zaustavljanja odliva mozgova iz BiH: Vodeća aktivnost u ovom pravcu mogla bi uključiti smanjenje poreskog opterećenja radnika, što bi takođe doprinijelo borbi protiv sive ekonomije. Treba aktivno raditi na politikama tržišta rada i direktnije uvezati obrazovni sistem sa potrebama poslodavaca.
2. Vladavina prava i dobro upravljanje ključni su za svaki ekonomski prosperitet i biće od suštinske važnosti za postizanje daljeg napretka na putu EU integracija: Protiv široko rasprostranjene korupcije moguće je boriti se samo uz snažnije povjerenje u vladavinu prava, a novi sazivi vlada se trebaju podstaći da rade na preporukama koje proističu iz ekspertnih misija (peer reviews) i pododbora u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
3. Bolja učinkovitost javnog sektora, uključujući veću upotrebu digitalizacije u borbi protiv korupcije: Reforma javne uprave treba imati za cilj povećanu učinkovitost i profesionalizam, stvaranje izjednačenih uslova za privatni sektor i borbu protiv korupcije, uključujući veći stepen transparentnosti u javnim nabavkama. Kantoni i opštine trebaju biti sastavni dio ovih napora.
4. Restrukturiranje i depolitizacija preduzeća u državnom vlasništvu: Potrebno je spriječiti politički uticaj na korištenje javnih resursa i stati u kraj političkom nepotizmu. Diskusija je ukazala na postojanje širokog suglasja o potrebi odvajanja preduzeća u državnom vlasništvu od kontrole političkih stranaka i interesa.
5. Unaprjeđenja poslovnog i zakonodavnog okruženja: Vlasti na svim nivoima će morati nastaviti sa aktivnostima na uspostavljanju i unaprjeđenju registracije kompanija na jednom mjestu (one-stop shop), kao i rješavanju pitanja glomaznog i neusklađenog regulatornog okruženja, na primjer po pitanju izdavanja građevinskih i drugih dozvola. Entitetske vlasti trebat će u najvećoj mogućoj mjeri uskladiti poslovno zakonodavstvo i započeti sa smanjenjem parafiskalih nameta.
6. Osnaživanje jedinica lokalne samouprave: Nedavna Inicijativa za lokalne vlasti ukazala je na podršku i potrebu značajnih reformi operativnim sistemima u kantonima i opštinama. Postoji široko suglasje o potrebi poboljšane koordinacije i saradnje između različitih i unutar istih nivoa vlasti. U toku ovog procesa, sistem finansiranja lokalnih zajednica moraće se ponovo razmotriti.
7. Reforma zdravstva i dostupnost: Uprkos značajnim finansijskim resursima usmjerenim na sistem zdravstvene zaštite, neprihvatljiv broj građana i dalje je bez odgovarajućeg zdravstvenog osiguranja. Potrebno je značajno unaprijediti održivost, kvalitetu i izjednačavanje zdravstvenih usluga. Značajne uštede mogu se ostvariti kroz zajedničke nabavke lijekova i uspostavljanje planova zdravstvene mreže.
8. Infrastrukturni razvoj i konkurentnost: Nove vlasti trebaju planirati postepeno povećanje kapitalne potrošnje i iskoristiti već dostupne finansijske resurse iz javnog i privatnog sektora. Posebnu pažnju treba posvetiti poboljšanju prometne i energetske infrastrukture kao i regionalnom povezivanju.
9. Ruralni i lokalni ekonomski razvoj: 60 posto stanovnika BiH još uvijek živi u ruralnim područjima, a lokalni resursi su pripravni za razvoj putem investicija u poljoprivredu, turizam i poboljšanu povezanost. Uopšteno govoreći, postoji potreba da se popravi ekonomska neujednačenost između urbanih i ruralnih sredina.
10. Jačanje socioekonomskog planiranja i koordinacije: Informisanje i planiranje su ključni za demokratski nadzor i postoji potreba za bližom koordinacijom i usklađivanjem ekonomskih politika u kontekstu priprema Programa ekonomskih reformi i njegovog predstavljanja Evropskoj uniji. Postoji potreba za unaprjeđenjem pouzdanosti i blagovremenosti statističkih podataka, pogotovo kada je riječ o javnim finansijama, državnim računima i tržištu rada.
Ured specijalnog predstavnika EU će nastaviti raditi sa svim zainteresovanim akterima u BiH i međunarodnom zajednicom kako bi se obnovio poticaj programu reformi za dobrobit građana BiH nakon izbora.
Delegacija EU u BiH: Nastaviti s reformama nakon izbora
Ured specijalnog predstavnika Evropske unije (EUSR) u BiH je 4. jula u Sarajevu organizovao preliminarnu diskusiju o potrebi nastavka reformi nakon ovogodišnjih izbora. Diskusiji su prisustvovali predstavnici vodećih političkih stranaka, poslodavaca, sindikata i civilnog društva, te ekonomski stručnjaci.
Izvor: