Prodaja tri glavna dijela Agrokomerca od strane AC Fooda formalano-pravno je vođena preko Općinskog suda u Velikoj Kladuši a suštinski je zamišljen, a dogovorena i provedena u Federalnoj vladi Fadila Novalića.
Novalić: Kakva je njegova uloga?
Glavni kreator posla stoljeća za ovu kompaniju po svemu sudeći, a to je i logično, mogao je biti samo Fadil Novalić sa svojim partnerima.
Prvo je bilo potrebno po svaku cijenu zaustaviti najavljeni stečaj „Agrokomerca” obzirom da je stečajni sudija u Bihaću u septembru 2017. godine imenovao predstečajnog upravnika. Novalićeva vlada donosi izmijenjenu Odluku o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva „Agrokomerc“ d. d. Velika Kladuša, kojom se kao krajnji rok za finansijsku konsolidaciju ovog privrednog društva određuje 10. juli 2019. godine.
Nije to bio rok da se „Agrokomerc” revitailizira već kupovina vremena ne samo za buduće kupce, nego i za sve aktere koji su učestvovali u različitim mahinacijama i transkacijama s imovinom ove kompanije, koja se samo na papiru vodi kao većinsko vlasništvo države. Naime, rok zastare za učinjeni kriminal u ovakvim slučajevima je 10 godina.
Na ovaj način, umjesto donošenja rješenja o stečaju, forisiranjem pomenute izmijenjene Odluke o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva „Agrokomerc“ d. d. Velika Kladuša ostavljeno je dovoljno vremena da AC Food kupi vitalni kompleks „Agrokomerca“.
Prvi dio, Tvornica stočne hrane, pržionica kafe, prodaja voća i povrća prodat je 28. februara 2017. godine za 3,05 miliona KM.
Drugi dio, Mesna industrija i hladnjače, fabrike supa, majoneze, kečapa i začina prodat je 30. avgusta iste godine za 4,4 miliona KM.
Treći dio, Tvornica biskvita, čokolade i kakaoa prodat je 12. januara 2018. godine za 2,4 miliona KM.
Dakle, najvitalniji dio prehrambenog giganta u koji su Krajišnici nakon rata polagali nade otišao je za svega 9,89 miliona KM.
A onda se pojavio famozni Zemljišno-knjižni izvadak iz Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Velikoj Kladuši od 02. oktobra 2017. godine. Tim famoznim papirom tokom predizborne kampanje mahao je predsjednik SDP BiH Nermin Nikšić i govorio kako se radi o kriminalnoj prodaji giganta!
Kupili Tvornicu stočne hrane za 3 miliona, „prodali” banci za 30 miliona KM!
U ovom dokumentu piše da je AC Food iz Velike Kladuše podigao kredit kod Raiffeisen banke u Sarajevu u visini od 29.978.730,24 KM a kao garanciju vraćanja pod hipoteku stavio Tvornicu stočne hrane.
Podsjećamo, ova je tvornica kupljena za svega 3 miliona KM, a kredit na ovu imovinu je 10 puta veći!!?
Postoji opravdana bojazan i sumnja da će novi vlasnici nečeg što se zvalo „Agrokomerc” i na ostalu imovinu koju su kupili za bagatelu podići ogromne kredite i napustiti Krajinu sa barem 50 miliona KM „u plusu”.
Ovaj kredit indirektni je dokaz kako kupac uopće nema namjeru da ulaže milione u razvoj „Agrokomerca“ već mu je poslužio za nevjerovatno laku milionsku zaradu!!?
Čak se u javnosti i čula varijanta kako bi se tvornica biskvita koja proizvodi već brendirani „Tops” preselila u Tešanj, nakon čega bi se mogla „klanjati dženaza” ex-yu gigantu, a više hiljada obespravljenih radnika ostalo bi „na ledini” i bez marke uplaćenih doprinosa za staž i bez šanse da ikada išta naplate kroz 4.000 tužbi koje su podnijeli.Šta čeka Kantonalni sud
Za to vrijeme Kantonalni sud u Bihaću već mjesecima odbija da se izjasni o obnovljenom predstečajnom postupku koji je uslijedio nakon što je kompanija „Agrokomerc” po instrukcijama iz Sarajeva (Novalićeva vlada) uložila žalbu. Navodni novi pokušaj rasvjetljavanja okolnosti vezanih za provođenje odredbi Zakona o finansijskoj konsolidaciji u slučaju „Agrokomerc“ bilo je obično zamlaćivanje i navedena kupovina vremena, jer je i vrapcima na grani odavno poznato da stečajni dužnik („Agrokomerc“) u roku od 60 dana od dana donošenja Odluke o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva „Agrokomerc“ ne može početi izmirivati sve svoje tekuće finansijske obaveze.
Ne da ne može za 60 dana, nego ne može nikako!
Predstečajni upravnik Šefik Smlatić, uradio je i dopunjeni izvještaj o finansijskom stanju u „Agrokomercu“, ali Kantonalni sud naprosto je bunkerisao svoj odgovor na žalbu. Ovaj predmet, nezvanično, duži sutkinja Vlatka Ivaniš.Smlatić – čeka na rješenje Kantonalnog suda
Uprava „Agrokomerca“ je „nabiflala napamet” ono što joj je instruktivno poručeno iz Sarajeva da na pitanje o stečaju kao iz rukava kažu da „stečaj neće donijeti ništa dobro kompaniji”. No, od Novalićeve niti od bilo koje buduće federalne vlade neće dobiti ništa osim lažnog obećanja kada ostatku zaposlenih radnika bude trebalo uvezati staž za penziju. Jer ono što se danas zove „Agrokomerc“ je nedifinirana skupina ljudi koji žive od još preostalih kirija od uglavnom rasprodane imovine nekadašnjeg giganta.
