Podaci Saveza sindikata RS (SSRS) pokazuju da je, naime, u novembru 2009. sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu koštala 1.615, a u novembru lani 1.912 KM, prenosi Hayat.ba.
S druge strane, prosječna plata je u novembru prije 10 godina iznosila 785, a u novembru prošle godine 917 KM.
Povećanje vrijedno pomena desilo se samo u godini koja je iza nas, prije svega u javnom sektoru, dok je povećanje u privredi išlo od 5 do 10 odsto.
U međuvremenu, najviše je skočio trošak prehrane, sa 567 na 704 KM, te trošak za stanovanje i komunalne usluge, sa 486 na 582 KM, a ova dva izdatka predstavlja čak dvije trećine ukupnog iznosa potrošačke korpe.
Ranka Mišić, predsjednica SSRS, naglašava da smo, unazad 10 godina, imali jedan period kada su cijene roba i usluga značajno rasle.
Onda su se trgovci dosjetili da postoje i takozvana tiha poskupljenja, pa se dešavalo da tokom godine nekoliko puta, na primjer, poskupi hljeb, koji je nekad koštao 90 pfeniga, a sada 1,3-1,4 KM. Slično je i sa ostalim osnovnim životnim namirnicima, te grijanjem, vodom, komunalijama – upozorava Mišićeva.
Naglašava da rast plata nikada nije pratio rast cijena ili usluga.
Naravno, cijene se nekada moraju podizati, ali ne razumijemo zašto plate ne rastu. Imamo tu vrstu problema da inflaciju, troškove života, razne namete, koje imamo preko noći, ne prati i rast plata. Zato konstantno pokušavamo da primaknemo plate potrošačkoj korpi – ističe Mišićeva, piše Srpskainfo.
Prema njenim riječima, da bi jedna četvoročlana porodica mogla da živi i preživi neophodne su najmanje dvije prosječne plate, koje moraju da prelaze 1.000 KM.
To znači da je, kako bi jedno domaćinstvo moglo da egzistira, bez ikakvog luksuziranja, neophodno najmanje 2.000 KM. Radnici nemaju izbora nego da rade dva ili tri posla da bi mogli da prežive, a nerijetko moraju i da se zadužuju u bankama. Zato prosječna plata mora intenzivno da raste. Važno je da rastu najniža i niske plate, koje će “gurati” druge. Nefer je da u godini par puta poskupi neki prizvod, a zarade nijednom – poručuje Mišićeva
Rast cijena, svakako, najteže pada onima koji rade za plate ispod republičkog prosjeka, a kojih je u Srpskoj oko 174.000 ili 65 posto ukupne radne snage.
Još više poražava podatak da čak svaki drugi radnik u RS radi za platu koja je jednaka ili manja od troška prehrane.
O standardu onih koji preživljavaju od minimalca, a kojih je oko 30.000, suvišno je i govoriti, s obzirom na to da njima trebaju najmanje 4,3 najniže plate da bi podmirila troškove sindikalne potrošačke korpe, te čak 1,6 najnižih plata za trošak prehrane.
S obzirom na satnicu od 2,5 KM, oni za kilogram hljeba moraju da rade 53,5 minuta, za kilogram svinjetine 3 sata i 40 minuta, za kilogram čajne 7 sati, a za kilogram teletine jedan cijeli radni dan i još 50 minuta, pokazala je analiza SSRS.
Kada se u obzir uzme prosječna plata u privredi od 620 maraka, nije teško izračunati da satnica iznosi tek 3,4 KM. Oni koji je zarađuju za sat vremena rada ne mogu da kupe ni 15 komada jaja. Njihova satnica je dovoljna taman za kilogram tjestenine, a da bi, na primjer, kupili kilogram i po pšeničnog polubijelog hljeba, što košta 3,6 KM, treba da dodaju 20 pfeniga od druge satnice.
Za kilogram junetine s kostima moraju da rade 2,5 sata, za kilogram suvog svinjskog vrata preko pola radnog dana, a za kilogram čajne više od pet sati. Ovi podaci nedvosmisleno pokazuju kakav je standard većine radnika u RS, koji svojim platama ni približno ne mogu da dostignu troškove života.
U udruženjima potrošača takođe kažu da je prošlodecenijski rast plata bio nesrazmjeran rastu troškova života u istom periodu.
Još je dobro kad neko prima prosječnu platu, jer većina ipak radi za manje zarade kojima mogu da pokriju tek trećinu potrošačke korpe. Poseban problem je to što u mnogim porodicama radi samo jedan član, i to za platu od nekih 600-650 KM, što nije dovoljno čak ni za trošak prehrane za jedno domaćinstvo. S druge strane, troškovi života samo rastu, što se neminovno odražava na kvalitet života – poručuju iz ovih udruženja.
Milica G, trgovkinja iz Banja Luke, kaže da u trgovinama, cijene proizvoda svako malo idu gore.
Nije riječ o nekim velikim i upadljivim poskupljenjima, ali gotovo da svake sedmice mijenjamo cijene na brojnim artiklima. Nakon par poskupljenja, nova cijena istog artikla postaje značajno različita od stare, što građanima, koji ionako svojim primanjima jedva sastavljaju od prvog do prvog, nije malo opterećenje. S druge strane, plate kao da su zamrznute. Evo, ja sam počela da radim prije četiri i po godine, i tada mi je plata bila 580 KM, a danas radim za 610 KM. Dakle, za pola decenije plata je porasla za tek 30 KM, dok skokove cijena više ne možemo ni da pohvatamo. U današnje vrijeme, većina ljudi je sretna ako može da poplaća režije i obezbijedi dovoljno hrane – ističe naša sagovornica.
istraživanje je pokazalo da je jednoj četvoročlanoj porodici u Srpskoj mjesečno za sve izdatke, osim hrane, potrebno cijelih 950 KM.
Pod pretpostavkom da jedan član zarađuju 660 maraka, koliko iznosi prosječna zarada u ugostiteljstvu, a drugi 710 KM, koliki je prosjek u trgovini, nije teško izračunati da domaćinstvu za prehranu mjesečno ostane oko 430 KM. To znači da četvoročlana porodica, odnosno, otac, majka i dvoje djece koja idu u školu, dnevno na hranu mogu da potroše oko 14 KM. Tačnije, ni 5 KM po obroku, odnosno, tek nešto više od jedne KM po članu.
