Rođen je 26. novembra 1951. godine u Bosanskom Šamcu. Diplomirao je Pravni fakultet u Sarajevu 1975. godine, te se vratio u rodno mjesto gdje je bio sudija, tužilac, a potom advokat.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla ga je u svom rodnom mjestu.
Srpske su ga snage uhapsile i odvele u lokalni koncentracioni logor, potom u logor Batković, a kasnije u Sremsku Mitrovicu, u Srbiji. U svim tim logorima bio je brutalno prebijan i mučen.
Dana 13. oktobra 2001. godine izabran je za predsjednika SDA.
Godinu kasnije postaje član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ostat će upamćen kao nekonvencionalni političar. Njegovi javni nastupi nekad su bili smušeni, a nekad iznenađujuće otvoreni, pa čak i hrabri. Ponekad se njegovim izjavama baš i nije moglo vjerovati. A ponekad su bile, posebno za današnje prilike, hrabre i progresivne. Imao je i istaknut govor u Narodnoj skupštini entiteta RS...
Nastojao je održati u životu reformski proces, posebno kada su promjene Ustava BiH u pitanju.
Volio je ponekad čuti i mišljenje neistomišljenika. Izvan SDA.
Novembra 2008. godine napravio je tzv. Prudski sporazum. Komplicirani set kompromisnih rješenja trebao je dovesti do bolje funkcionalnosti države. Umjesto dva entiteta, predložen je model organizacije BiH s četiri područja. Princip da se vitalni nacionalni interes neće koristiti u stvarima koje se tiču integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, ugrađen je u sporazum.
No, prijedlog je propao.
Tihića u Predsjedništvu BiH naslijeđuje Haris Silajdžić.
On ostaje čvrsto na čelu SDA.
Umro je 25. septembra 2014. godine u Kliničkom centru Sarajevo.
Dva dana kasnije sahranjen je u haremu Bijele džamije u svom Bosanskom Šamcu.
