Deset mjeseci od izbora – ista meta, isto odstojanje. Meta je vlast, odstojanje se može mjeriti u svjetlosnim godinama.
Vrijeme (ne)čini svoje
Čini se, nepomirljivi stavovi o, realno govoreći, tehničkom pitanju kakvo je slanje Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u Brisel, krivci su što Zoran Tegeltija već deset mjeseci sjedi u čekaonici.
Sudeći prema izjavama koje su stizale jučer, Tegeltija će se još načekati. Vrijeme još nije učinilo svoje da trojac ponovo sjedne za sto i dogovori daljnje korake.
Dodik, ako nije otišao još korak dalje u svojim (radikalnim) stavovima, nije se ni pomakao s mjesta da ANP neće biti poslan u Brisel – ni po koju cijenu.
S druge strane, ni druga dva člana Predsjedništva BiH nisu se odmakla od svojih stavova. Ni Šefik Džaferović ni Željko Komšić neće odustati od toga da se ispoštuju ranije donesene odluke koje govore o slanju ANP-a u sjedište NATO-a.
Šta će biti nakon ovog dana, još je neizvjesno. U ranijem razgovoru za „Avaz“ Komšić, pored opcije da sve ostane kako je i sada, nije isključio ni to da se situacija ipak raščisti, ali ni opciju formiranja nove većine. Zanimljivo je da se naslonio i na prijedlog Lars-Gunara Vigemarka (Lars-Gunnar Wigemark) iznesen također u „Avazu“ da se ide u vanredne izbore.
Četiri varijante
Ipak, od četiri pobrojane varijante raspleta situacije, najvjerovatnije su dvije – ili da sve ostane isto ili da se dogovor ipak provede uz određene izmjene.
Za vanredne izbore potrebno je mijenjati zakon, a formiranje nove većine moguće je na papiru. Zbog dominacije SNSD-a u Domu naroda BiH, bilo bi nemoguće provući bilo koji zakon bez saglasnosti ove stranke.
I dok se čeka rasplet, parlamenti su u leru, vlast u tehničkom mandatu, evropski i svi mogući procesi u zastoju. Država BiH u tom se smislu, kao i Tegeltija, nalazi u čekaonici.
