BIHAĆ, 6. oktobra - Nevidljivi su postali oni, koji su nekada bili nada slobode i opstanka. Ni u udžbenicima nema iz rata naučenih lekcija. Mnogo je onih koji imaju šta reći i napisati, a rijetko pišu, iako kažu , što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo.
Svake godine, na brojnim mjestima u USK-a, obilježavaju se datumi iz proteklog rata, ali je sve manje onih koji dolaze na takve manifestacije, jer su, u borbi za preživljavanje , potisnuli sjećanja na borbu za opstanak. Živa enciklopedija svjedoka događaja danas šuti, a mnogo toga je za reći.
Nažalost, ovu borbu danas mnogi zanemaruju. Naročito one, koji su rat proveli na linijama odbrane. Izvrću činjenice i pokušavaju izjednačiti žrtvu i agresora.
Nedavna rasprava o Zakonu o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica USK , pokazala je međutim, koliko se cijeni krajiška hrabrost. Da bi, istina sa ogromnim zakašnjenjem, uveli u prava demobilisane borce do 57 godina starosti, federalne vlasti, teret naknade, prebacile su na kantonalne budžete. S obzirom na to, da je ova populacija najbrojnija, našem kantonu tek predstoji problem pronalaska neophodnih sredstava.
