Bio je to najtragičniji, ne samo dan, već i vikend u historiji Formule 1, a vrlo vjerovatno i sporta općenito.
Najprije je na treningu za Veliku nagradu San Marina u petak, 29. aprila Rubens Barichello izgubio je kontrolu nad bolidom Jordana i brzinom od 230 kilometara na sat zabio se u zaštitnu ogradu.
Senna je odmah otišao u medicinski centar kako bi provjerio zdravstveno stanje svog sunarodnjaka, a kada se uvjerio da je Barichello dobro, vratio se u bolid i završio trening.
Sutradan na kvalifikacijama desila se velika tragedija kada je Austrijanac Roland Ratzenberger izgubio kontrolu nad Simtekovim bolidom i pri brzini većom od 300 kilometara na sat udario u betonski zid pored zavoja Villeneuve i poginuo.
Ratzenbergerova smrt je mnogo pogodila Sennu kojem je glavni ljekar Formule 1 Sid Watkins savjetovao da preskoči utrku, no Ayrton ga nije poslušao, te je u nedjelju sjeo u bolid jer je želio na pobjedničkom postolju odati počast Austrijancu. Čak je spremio i austrijsku zastavu koju je stavio u bolid.
Nažalost, ugledni britanski neurohirurg je u popodnevnim satima 1. maja posljednji put vidio Sennu i to u smrskanom bolidu bez znakova života.
Do tragedije je došlo u uvodnim krugovima utrke. Na startu nedjeljne utrke sudarili su se Portugalac Pedro Lamy (Lotus) i Finac JJ Lehto (Benetton), a leteći dijelovi povrijedili su nekoliko gledatelja, te je sigurnosni automobil izašao na stazu i ostao pet krugova.
Senna je krenuo s prve startne pozicije i nakon nastavka utrke je vodio ispred Michaela Schumachera u moćnom Benettonu, te je Ayrton vozio svoj Williams preko granica njegovih mogućnosti s obzirom da je bio inferioran u odnosu na bolid Nijemca.
Senna počeo sedmi krug, a u krivini Tamburello, drugoj po redu na stazi, Brazilac je izgubio kontrolu nad bolidom pri brzini od 309 kilometara na sat i udario u betonski zid pribrzini od 211 kilometara na sat. Sve se to desilo pred Schumacherovim očima koji je vozio odmah iza njega.
S lagano nagnutom glavom, Brazilac je sjedio beživotno u olupini, utrka je prekinuta, no prošlo je dosta vremena prije nego što su medicinske ekipe stigle u pomoć.
Senna je u sudaru pretrpio tešku povrede glave, a profesor Watkins ga je pokušao spasiti, no bezuspješno. Senna je potom helikopterom prebačen u kliniku Maggiore u Bologni gdje je konstatovana njegova smrt u 18:40 sati po lokalnom vremenu iako mnogi vjeruju da je preminuo odmah na stazi, što potvrđuju i Watkinsonove riječi.
"Izgledao je spokojno. Podigao sam mu kapke i bilo je jasno iz njegovih zjenica da ima veliku povredu mozga. Podigli smo ga iz kokpita i položili na zemlju. Kada smo to uradili izdahnuo je i, iako nisam religiozan, osjetio sam kako njegov duh odlazi u tom trenutku", prisjetio se ljekar Watkins potresne scene.
Tačan uzrok nesreće nikada nije razjašnjen. Provedena je i istraga, a vlasnik ekipe Frank Williams, tehnički direktor Patrick Head i dizajner Adrian Newey kasnije su završili na italijanskom sudu, no svi su oslobođeni krivnje za tragediju. Niti danas se ne zna zašto je Brazilac izgubio kontrolu nad bolidom. Najrasprostranjenija teorija je da je pucanje stupa upravljača uzrokovalo izlijetanje sa staze, dok je smrt uzrokovao komadić metala s prednjeg ovjesa koji je probio vizir kacige i pogodio Sennu u sljepoočnicu.
Postoje i mnoge alternativne teorije koje sežu toliko duboko da je Sennin bolid namjerno sabotiran te da se radilo o ubistvu.
Senna je poginuo u 34. godini osvojivši tri naslova svjetskog prvaka (1988., 1990., 1991.). U karijeri je upisao 40 Grand Prix pobjeda, a još se 39 puta penjao na pobjedničko postolje. S pole pozicije krenuo je 65 puta.
Kao što je tokom života promijenio svijet Formule 1 svojom harizmom, i njegova smrt je bila velika prekretnica u F1 svijetu. Nakon njegove smrti Formula 1 napravila je velike promjene kako bi se poboljšala sigurnost vozača u bolidu i velikim dijelom je uspjela u tome.
I dok se godinama vrše polemike oko toga da li je najbolji vozač Formule 1 u historiji Michael Schumacher ili Lewis Hamilton, oko jedne stvari nema dileme - Ayrton Senna je najveći.
