Slijepe i slabovidne osobe u Bosni i Hercegovini još uvijek se suočavaju s nizom problema i predrasuda, a beskonačan je broj i prepreka na koje nailaze prilikom svakodnevnog kretanja ulicama u skoro svim gradovima u našoj zemlji.
Tifa Tučić iz Tuzle spada u grupu slijepih osoba, a na svojoj koži je osjetila poteškoće prilikom zadovoljavanja osnovnih životnih potreba. Konkretno, grad u kojem živi nije prilagođen slijepim i slabovidim osobama.
"Možemo se kretati stalno, ali se suočavamo s barijerama u vidu neozvučenih semafora, ali i neadekvatne funkcije onih koji su namijenjeni slijepim i slabovidnim osobama. Nepristupačne ljetne bašte su nam problem, kao i krivo parkirani automobili i drveće koje je na svakom koraku. Kroz tu šumu se valja provlačiti onome ko to mora, a to smo mi", navodi Tučić koja je izvršna direktorica Udruženja građana oštećenog vida u Tuzli.
Pohvalno je da bh. društvo počinje iskazivati senzibilitet prema ovoj populaciji građana.
"Većina građana nam pruža pomoć, međutim ima i onih koji se ustežu, jer ne znaju kako da to naprave", navodi Tučić koja je i profesorica engleskog jezika i književnosti.
Složen proces za dobijanje pomagala
Mišljenja je i da je izuzetno skupo biti slijepa osoba u našoj zemlji. Putem Zavoda zdravstvenog osiguranja slijepe i slabovidne osobe zasad jedino mogu ostvariti pravo za besplatno dobijanje bijelog štapa, tamne naočale i zvučni toplomjer, ali i to je, prema riječima Tučić, izuzetno složen proces.
"Ostvarivanje tog prava je izuzetno složen proces, pa se mali broj slijepih osoba odlučuje ga i ostvariti. Kreće se od porodičnog ljekara i oftalmologa u Domu zdravlja, zatim ovlaštenih oftalmologa na Kliničkom centru u Tuzli i na kraju Zavoda zdravstvenog osiguranja TK", ističe naša sagovornica.
U svakodnevnom radu slijepe osobe u Tuzli koriste klasične računare, a Tučić dodaje da su takozvani "čitači ekrana" izuzetno skupi pa većina nije u mogućnosti izdvojiti hiljadu eura koliko koštaju.
Također, ukoliko žele koristiti ručni sat, on za slijepe osobe košta 155 KM i moguće ga je nabaviti u Zagrebu.
Pokazali da mogu biti koristan dio društva
Kako bi se prikazalo da i ova grupa građana može biti od velike koristi bh. društvu u Tuzli je danas organizovana izložba umjetničkih radova koje su slijepe i slabovidne osobe pripremale u proteklom periodu.
Svi zainteresirani građani po simboličnim cijenama mogli su kupiti ručno ukrašene šoljice, čaše i zdjelice, koje su nastale u okviru radionice Udruženja građana oštećenog vida u Tuzli.
Svoje proizvode izložila je i Tuzlanka Zineta Poljić koja je aktivna članica Udruženja oštećenog vida od 2007. godine.
"Ukrašavala sam čaše i bokal, a radionica mi je bila izuzetno interesantna. Željela bih da se ona i dalje nastavi, kako bismo bili aktivni. Osobe oštećenog vida imaju priliku učestovati u ovakvim i sličnim projektima, što me izuzetno raduje", navela je ona.
Na području Tuzlanskog kantona registrovano je između 700 i 800 slijepih i slabovidnih osoba, međutim smatra se da je taj broj znatno veći, s obzirom na to da većina nije učlanjena u udruženja zbog stigme i predrasuda koje su duboko ukorjenjene u našoj zemlji.
Inače, danas se obilježava Međunarodni dan bijelog štapa, a o potrebama, pravima i svemu onome što nedostaje slijepim i slabovidnim osobama u našem društvu treba češće pričati.