Za razliku od onih koji obnašaju vlast, ističe efendija Peštalić, obični narod je svaki dan uz Srebrenicu. Istakao je da upravo ta emocija običnog čovjeka prema Srebrenici drži život na ovim krajevima.
– Srebrenici je naš narod, obični, prisutan cijele godine, svakodnevno su uključeni kroz razne projekte. Ta politička svijest samo 11. jula malo proradi za Srebrenicu iz želje da dođu i pokažu se u Srebrenici. No, to nije dovoljno i nije ozbiljno. Možemo se mi lagati, ali dozvolili smo da nam Srebrenicom vlada negator genocida već osam godina, dozvolili smo da je politički izgubimo, dozvolili smo da nam u njoj vrijeđaju žrtve genocida, majke, djecu koja su rođena. Sve smo dozvolili, to je politički bošnjački krah. Nadam se da će u tom smislu i naša politika shvatiti da je Srebrenica svaki dan, da je Srebrenica naša, da je ona naša “crvena linija”, naša obaveza. Ona je svih nas – poručio je efendija Peštalić.
Dodao je da političari moraju postati mnogo ozbiljniji kako bi uklonili sve ovo što danas žrtve genocida preživljavaju.
Prema njegovim riječima, apsolutno je nezamislivo ji neprihvatljivo da žrtve genocida nemaju osnovna elementarna prava.
– Žrtva genocida ne može čak ni glasati na izborima u mjestu gdje je genocid počinjen. Zakon o prebivalištu je uništio Bošnjake kao politički faktor na cijelom prostoru ovog dijela BiH, samim time je uništio Srebrenicu. Nismo je uspjeli vratiti i nju smo izgubili – potcrtava Peštalić.
Navodi i da se danas s tri fronta vode borbe u Srebrenici i na tlu RS.
– Borimo se protiv Srbije koja je konstantno tu prisutna, koja stalno radi na tom projektu, borimo se protiv zakona RS koji su svi protiv nas i sve rade da ovdje ne bude života. Imamo na kraju i treći front koji se zove Federacija, u kojoj zakoni nisu usaglašeni, nisu prilagođeni žrtvama genocida.To su strašne stvari. Nadam se da ćemo taj treći front koji mi kontrolišemo, da ćemo se barem tu uozbiljiti i da ćemo uspjeti žrtvama genocida otkloniti te prepreke i barijere zbog koji danas oni imaju sve te poteškoće. Također se nadamo da će ta svijest koja treba da o Srebrenici bude svaki dan proraditi i biti onakva kao kod običnog naroda bošnjačkog – istakao je efendija Peštalić.
Ističe da je od krucijalne važnosti ta borba koja će budućim generacijama omogućiti život na tim prostorima.
- Neće se ovdje desiti ništa samo od sebe. Ideologija genocidna ima projekat, oni sve to prate, sistemski se radi, kroz politiku srpsku i Crkvu. Te ljude koji su u toj ideologiji drže pod kontrolom i ne daju ovima koji bi da drugačije razmišljaju da puno odstupaju od svega toga. Zato moramo biti ozbiljni, baviti se političkim procesima, da uspostavljamo zakone. Imamo presude Haga, sada Rezoluciju o Srebrenici, to treba uzeti i iskoristiti u pravljenje jednog ambijenta koji će imati svoje zakone u kojem nećete smjeti raditi to što radite. To je jedini način. To da će neko to uraditi iz neke svijesti, opredjeljenja, nije za očekivati. Nama trebaju zakoni da se poštuju, onda se možemo nadati da ćemo u takvim okvirima imati priliku da pravimo priču, da svi možemo budućnosti djelovati, da Srebrenica bude mjesto iz kojeg će se boriti za cijeli svijet da se nikada I nikome ne ponovi takvo zlo – kazao je Peštalić.
Podsjetio je na borbu povratnika za život na ovim prostorima, posebno majki.
– Mi svaki dan živimo već toliko godina u Srebrenici. Nema dana, minute, sekunde, da neko u tom periodu nije ubijen, da nemamo neko sjećanje na naše ljude. A kada dođe do dženaze nekako smo u posebnom ruhu, osjećaju. Naše majke stare i jedva čekaju da pronađu barem dio tijela svoga djeteta. To j u Srebrenici sreća, to je najveća posljedica genocida. Ja mislim da nema nigdje na dunjaluku da se majke raduju dženazi,a to je slučaj u Srebrenici. Sreća je kada imate ovakav narod i pripadate Bošnjačkom narodu koji je najdostojanstveniji na svijetu. Mislim da nigdje u svijetu nema na ovakav način obilježavanja godišnjica, ovoliki broj ljudi uoči dženaze, na samoj dženazi – naveo je Peštalić.
Žali što se veći broj povratnika nije vratio na svoj prag, no, dodaje da je takva slika posljedica brojnih stvari.
– Mi smo svjesni da se dovoljan broj ljudi nije vratio. Posljedice genocida su ogromne, dosta našeg svijeta je otišlo. Zanimljiv je podatak da su se 1997. godine, samo dvije godine poslije genocida, skoro sve porodice željele da vratiti, ali međunarodna zajednica nije to dozvolila jer je sve bilo friško. Onda se 1998. godine otvaraju granice našim žrtvama, odlaze u Ameriku, Australiju, Holandiju, Njemačku, Austriju… Prolaze godine, svijet ostaje u Federaciji, dobija tamo uslove za život. Počinje kasno priča o povratku u istu Srebrenicu, nisu se uslovi pripremili za njih, oni su morali doći sami, izboriti se za svoja prava. Danas nas ima toliko koliko nas ima, ali živimo, tu smo. Vratili smo život u Srebrenicu poslije genocida, rađamo djecu, nove generacije – poručio je efendija Peštalić.
Iznio je i podatak da danas u Osnovnoj školi u Srebrenici ima 75 posto učenika Bošnjaka.
– Moglo je dosta bolje, ali nisu se uradile neke elementarne stvari – zaključio je na kraju efendija Peštalić.
