“Ja sam Senida Redžepi žena koja je željela da živi, ali moja agonija na ovozemaljskom svijetu je bila teška, preteška.
Sav moj bol, tuga kreće iz moje domovine Bosne i Hercegovine.
Moj život kao djevojke je bio kao i kod svih djevojaka, upisala sam medresu, željela sam se posvetimo svojoj vjeri, u svojoj marami sam vidjela svu ljepotu i čistoću svoje vjere Islama.
Sve je krenulo dobro, nekad sam se upitala Allahu dragi hvala ti na ovim blagodatima, što me upućuješ na pravi put.
Nedugo zatim još postadoh sretnija upoznah moga Semira, moju dušu koja je nešto najljepše što mi se moglo desiti.
Sve je krenulo predobro, ali u duši sam uvijek mislila i bojala se da od ove dobrote, sreće možda nešto krene na loše.
Sa mojim Semirom kad sam počela da se zabavljam imali smo puno hasuma, koji su bili protiv naše ljubavi, naše sreće, nisu mogli podnijeti našu ljubav i sreću.
Nedugo zatim počela sam se osjećati loše, sva ona sreća koju sam imala zadnjih godina se slomi, moja bojaznost koju sam imala ipak se ostvarila.
Kad sam otišla kod doktora, rekli su mi ono najgore, šok, strah, nevjerica u par sekundi mi sve prođe.
Zašto se to meni desi,što su ljudi pakosni, zli, zašto su bili protiv moje sreće, moje ljubavi, protiv moga Semira.
Moja agonija je tek počela, od doktora do doktora, pogrešne terapije, dijagnoza, operacije sve uzalud.
Odem u bolnicu u Zvornik imam termin za kemoterapiju, kažu mi doktori nemamo terapija subhane, zašto se to meni dešava, zašto?
U svoj toj mojoj izgubljenoj borbi u mojoj Bosni, zavukoše me haman dvije godine, na kraju sam se pustila i mislila sam da mi je došao kraj da se vratim svome Gospodaru...
Ali moj Semir, uporan kao i uvijek, borac tražio načina da mi se pomogne da odem na liječenje dalje, ali moje zdravstveno stanje biva sve gore i gore.
Moj Semir mi javlja Senida moja kontaktirao sam Ermina, odmah mi se javio i rekao da će biti uz nas, da idemo za Tursku.
U tom momentu mi se vrati neka nada, iako sam iscrpljena nekako reče sama sebi Senida ti treba da se boriš, da živiš život je pred tobom.
Bilo mi je teško, da idem pred kameru al Ermin je odmah došao sutradan i snimio je moju tešku životnu priču.
Za nepovjerovati za samo par dana skupljeno je preko 25 000 eura da bih ja otišla na liječenje.
Odmah sam krenula na liječenje sa svojom sestrom Adelom, suprugom od Ermina koja je bila moj oslonac u daljnjoj bici.
Nakon moga dolaska u bolnicu u Turskoj počeli su opsežni pregledi, doktori su bili ogorčeni kako su neprofesionalni, nehumani doktori bili prema meni u Bosni.
Odmah su mi rekli da će biti teška situacija i da će sve dati od sebe da mi pomognu...
Počela sam sa koterapijama, sa raznim medikamentima i poslije nekoga vremena počela sam se bolje osjećati, vratila mi se nada da će mi biti bolje..
I tako par mjeseci moj oporavak je išao na bolje, išla sam kući svojoj u više navrata sve je išlo na bolje ali opet mi se javio onaj loš osjećaj koji sam imala.
Nedugo zatim dobih infekciju, temperatura koja nije stajala haman mjesec dana, bolovi se vratiše i osjetih da mi se bliži neki ružan kraj.
Nisam mogla više, pokušala sam zbog sebe, zbog sviju vas koji ste mi bili velika podrška, bili ste dio moje familije.
Vidjeh da idem svome gospodaru reče svome Semiru, vodi me kući hoću tamo da ispustim dušu, tamo gdje su me u mojoj domovini uništili, tamo sam ipak rođena tamo hoću da ostavim svoju dušu.
Moj Semir, moja duša i to mi je ispunio, uvijek je bio uz mene i znao je koju bol nosim i on je nosio sa sobom tu bol, mnoge neprespavane noći bio je uz mene, koliko je mene sve to boljelo njega je još više.
Na kraju sam mu rekla dušo moja, moj Semire, halali mi nisam mogla više, borila sam se radi tebe, radi naše ljubavi, ali moje srce nije moglo više.
Moj Semir ostade do kraja, do moga zadnjeg uzdaha, osjetila sam to..
Mnogo zla, nepravde je bilo prema meni ali moj Gospodar je želio da budem priča njemu nego bilo kome i vjerujem da ću kod Njega zaslužiti mjesto u dženetskim baštama jer nisam to mogla imati na ovozemaljskom svijetu.
Na kraju molim vas da mi halalite ako sam šta zgriješila na ovozemaljskom svijetu, ali tražim i od vas halal.
Danas će me spustiti u kabur, halalite mi i proučite fatihu pred moju dušu.
Vaša Senida Redžepi…
Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo…”- stoji u ovoj tužnoj poruci koja je objavljena na FB stranici.
