Dok BiH i dalje nema odgovarajući zakon, dijaspora nastavlja slati milijarde i održavati privredu zemlje.
Kako dijaspora gleda na ovu situaciju?
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić ističe:
“Ljudi su odlazili, ne jer nije bilo kafe, nego jer ovdje nisu mogli živjeti. Oni i dalje šalju novac, a oni koji su ih rastjerali sada ih obilaze i traže da investiraju. I to se radi bez ikakvog zakonskog okvira!”
Iz dijaspore često dolaze upozorenja da bez sistemske podrške veza s domovinom slabi. Zahid Ćatić, član Bošnjačkog kulturno-sportskog centra u Geteborgu, naglašava da je sada već polovina dijaspore rođena van BiH:
“Njihova veza sa BiH nije ni približno jaka kao naša. Mi smo slali novac, ulagali u stanove, fabrike i kuće. Naša djeca i unuci nemaju tu emocionalnu povezanost i njihove doznake će vremenom opadati.”
Također, ističe problem dvojnog državljanstva:
“Na stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca bilo je primorano da se odrekne bh. državljanstva, jer BiH nije dozvoljavala dvojno državljanstvo, dok zapadne države to zahtijevaju.”
S druge strane, Ismet Bukvica, predsjednik istog udruženja, tvrdi da dijaspora svojim novcem praktično održava socijalni mir u BiH:
“Doznake čine oko 10% BDP-a. Političari to znaju, ali ne žele otvoreno pričati o ulozi dijaspore, jer bi to značilo da moraju institucionalizirati saradnju. A to bi ugrozilo njihovu moć.”
Šta bi zakon o dijaspori mogao donijeti?
U mnogim državama zakon o dijaspori omogućava:
Podsticanje povratka iseljenika i njihovo uključivanje u ekonomske i političke tokove.
Jasne mjere za zaštitu prava iseljenika u inostranstvu.
Ekonomsko partnerstvo i zaštitu od dvostrukog oporezivanja.
Kulturne, obrazovne i sportske programe koji održavaju vezu s matičnom državom.
Za BiH bi ovakav zakon donio:
Jaču institucionalnu povezanost s dijasporom
Povećanje stranih investicija iz dijaspore
Očuvanje identiteta i jezika iseljenika
Pravo glasa dijaspore u važnim političkim odlukama
Dok vlasti u BiH i dalje odgađaju donošenje Zakona o dijaspori, iseljenici nastavljaju da šalju dvije do osam milijardi KM godišnje, držeći zemlju ekonomski stabilnom. No, kako generacije prolaze, a veza s domovinom slabi, BiH bi mogla izgubiti ovaj ključni izvor prihoda.
Hoće li BiH regulisati saradnju s dijasporom, ili će pasivno gledati kako sredstva polako nestaju?
