Na pitanje da li su u BiH mogući protesti po uzoru na demonstracije „žutih prsluka” u Francuskoj, građani Sarajeva daju negativne ogovore. Uz konstataciju da se javnost u ovoj zemlji već odavno ponaša po uzoru na naslov hita Dubioze kolektiva „Šuti i trpi”, N.M. ističe da razjedinjeno bosanskohercegovačko društvo nije sposobno organizirati proteste poput onih u Francuskoj ili Belgiji, piše Deutsche Welle.
„Osim toga kolektivna svijest stanovništva u BiH je daleko od nivoa svijesti ljudi u Francuskoj koji su ustali protiv novih nameta koji direktno utiču na kvalitetu života”, kaže N.M.
Slične odgovore dobili smo i od drugih građana. V.I. smatra da su stanovnici BiH u stanju navući „žute prsluke” isključivo na društvenim mrežama. „Mi smo posljednjih godina pokazali kako smo, uglavnom, sposobni navući ‘žute prsluke’, i to baš fluorescentne, na Facebooku. Kad treba izaći na ulicu, imamo pametnijeg posla, a i neko drugi bi to mogao za nas uraditi”, ističe V.I. „S obzirom na uglavnom negativne ishode dosadašnjih protesta i građanskih ‘poziva upomoc’ na koje su se vlasti oglušile, smatram da su ‘žuti prsluci’, nažalost, neizvodivi u BiH”, kaže L.G.
MOGUĆE ZLOUPOTREBE PROTESTA
A razloga za nezadovoljstvo ima, poručuju stručnjaci, nabrajajući samo neke – niske plate i penzije, visoke cijene namirnica, goriva, javnih usluga… Ipak, javni protesti u BiH su rijetkost. Banjalučki sociolog Ivan Šijaković smatra da u ovoj zemlji nema nikakve šanse za „žute prsluke”, bez obzira na to da li za njima ima potrebe. „Naravno da ima potrebe, jer je visina plata i penzija većine građana sramno niska. Međutim, ‘žuti prsluci’ ovdje nisu mogući iz više razloga. Vlast bi među demonstrante mogla ubaciti svoje agente koji bi razbijali izloge, trafike i automobile i tako kompromitovali svaki socijalni pokret”, kaže Šijaković za Deutsche Welle.
Naš sagovornik upozorava i na opasnost da se protesti u određenim krugovima ocijene kao neprijateljski, odnosno usmjereni protiv druge nacije, vjere ili kulture, što bi bi moglo imati neželjene efekte. „Pored toga, građanima u BiH je dozlogrdilo svako ozbiljnije, šire i opštenarodno okupljanje, jer većinom završi neuspjehom. Preovlađujući stav među građanima je ‘ništa se ne može promijeniti, samo džabe trošimo vrijeme i trud’. Osim toga, građani ovdje žive za dan kada će naći neku priliku da ‘zbrišu’ u Njemačku ili skandinavske države i time riješe svoj problem”, kaže Šijaković.
KOGA SE TIČE „PRAVDA ZA DAVIDA I DŽENANA”?
Da u BiH nije mali broj onih koji misle da su za sada propuštene prilike za bilo kakav vid građanskog aktivizma i neposluha, posebno za proteste poput „žutih prsluka”, potvrđuje i novinar sarajevskog Oslobođenja Đorđe Krajišnik.
„Da bi nešto tog oblika protesta bilo moguće u BiH nužno je, prije svega, izgraditi svijest o važnosti pobune kao takve, tačnije o demokratskom pravu na proteste kojim bi se izrazilo nezadovoljstvo zbog stvari koje većini nisu po volji. U ovu žabokrečnu u kojoj se živi po sistemu ‘ne tiče me se, pa se i ne dešava’, nužno je vratiti povjerenje u izlazak na ulicu kao civilizacijski čin i jedno od osnovnih ljudskih prava”, kaže Krajišnik za Deutsche Welle.
„Ako nekome nije jasno zašto smo propustili prilike, neka se osvrne na proteste zbog nerasvijetljenih ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića. Protesti za Davida i Dženana su pokazali istrajnost njihovih prodica da dođu do istine. Međutim, ovi protesti su u većini bh. društva ostali ono što se većine građana ne tiče. A itekako ih se, zapravo, tiče. Živimo u društvu u kojem okidač za izlazak na ulice nisu bila ni ubistva u koja su pojedinci iz sistema uključeni ili rade na zataškavanju istih. Kako onda očekivati da će nešto drugo biti pokretač protesta? U trenutku kada smo shvatili da su pojedinci iz vlasti umiješani u ova ubistva, na ulicama naših gradova moralo je biti desetine hiljada ljudi! Ovako, danas su to događaji kojih se malo ko sjeća”, kaže Krajišnik.
ODGOVORNOST MEDIJA I NEVLADINIH ORGANIZACIJA
Pojašnjavajući zašto ozbiljni protesti u BiH nisu mogući, politički analitičar Almir Terzić navodi više razloga, a odgovornima smatra i medije te nevladine organizacije. „Oni koji žele promjene, mijenjaju svoj život odlazeći u zemlje Evropske unije, posebno u Njemačku. Svjesno ili ne, mnogi mediji u BiH daju prostor političarima za prezentaciju njihovih igrokaza, umjesto da govore o realnim društvenim problemima. Rad nevladinih i organizacija civilnog društva gotovo je zamro, a cijeli građanski aktivizam se svodi na pojedince ili manje grupe ljudi čiji su pokušaji da nešto promijene u ovakvoj situaciji samo borba sa vjetrenjačama”, kaže Terzić.
Terzić upozorava i na odsustvo morala, nedostatak solidarnosti i – neiskrenost „jer svi jedno misle, drugo govore, a treće rade”. „Zato se nikakvi, a kamoli ‘žuti prsluci’ ne mogu očekivati u BiH. Na poskupljenja, pogoršanja uslova života ili druge nepravilnosti, stanovnici u BiH odgovaraju slijeganjem ramena. Stoga vlast u BiH ne treba da brine, sigurna je narednih stotinu godina. Nema više onog pozitivnog duha iz prošlosti. Sada imamo svu tehnologiju svijeta, višak informacija, ali zapravo nemamo ništa. Nemamo iskrenosti i hrabrosti. Divim se Francuzima i Albancima koji se bore protiv loših odluka, dok se Bosanci i Hercegovci prepuštaju letargiji čekajući da neko drugi za njih obavlja poslove i stvara bolje uslove za život. Gotovo je, propali smo”, kaže Terzić.
JEDAN OD BOSANSKIH PARADOKSA
Novinar Oslobođenja Đorđe Krajišnik napominje da je spinerski inžinjering ponovo „uspješno” obavio svoj posao u BiH. „Nakon strašenja ratom u predizbornom periodu, sada imamo sluđujuće igre bez granica o tome je li Milorad Dodik danas pojeo meko ili tvrdo kuvano jaje, te hoće li Željko Komšić u svoj kabinet u zgradi Predsjedništva BiH vratiti i sliku Đure Pucara Starog ili neće”, kaže Krajišnik. Naši sagovornici podsjećaju da je i „igra sa zastavama” u zgradi državnog Predsjedništva bila u funkciji odvraćanja pažnje od realnih društvenih problema. A kada je novinar TV1 pokušao ukazati na besmislenost prenošenja i uklanjanja zastava u Predsjedništvu u vrijeme konstatnog poskupljenja goriva u BiH, Dodik mu je odgovorio: „Obuci ‘žuti prsluk’ pa hodaj po Bosni”.
