- Toliko ste emocija iznijeli ovdje sad kada ste govorili, svi vam na tome mogu samo zavidjeti. Ono što vas moram zamoliti, uz čestitke na onom što vi radite ovdje, s više ili manje uspjeha, ostavite dovoljno otvorena vrata i za druga dva konstitutivna naroda, pa između ostalog i za hrvatski narod onoliko koliko to Ustavom BiH i RS pripada ovom narodu. To je preznačajna poruka i za taj mali broj ljudi koji je ostao ovdje - zaključio je on.
I nije se zadržao samo na tome. Otišao je i korak dalje "čestitajući na svemu što rade".
Ovaj samoprozvani "nositelj europskih vrijednosti", u posljednje je vrijeme skinuo diplomatsku masku i rukavice, i sada otvoreno podržava secesionizam Milorada Dodika, tjerajući vodu na njegov mlin, ali i pokazuje kako za njega ništa ne znači kada se spomenu Plehani kod Dervente ili Briševo kod Prijedora.
Da mu je uopće stalo do ono malo Hrvata koji žive u RS-u, zasigurno ne bi danas čestitao niti poručivao da čuvaju RS. Od koga? Od Hrvata i Bošnjaka koje su pobili, etnički očistili?
Čestiti biskup Franjo Komarica koji je cijeli rat proveo u banjolučkoj biskupiji, u nekoliko je navrata javno prozivao Čovića upozoravajući da će baš on biti "sudionik nestajanja Hrvata u RS-u, jer ne pokazuje jednako zanimanje za sve Hrvate u BiH".
- On tvrdi da je predstavnik svih Hrvata Bosne i Hercegovine, ako nas ne predstavlja, ako se za nas ne zanima u entitetu Republika Srpska, odnosno njegovo zanimanje rezultira time da nas nema, onda šta radi, kako nas zastupa. Gdje se on očitovao, kada je pitao javno ili sazvao grupu ljudi pa da čujemo malo njegovu priču. Dragan Čović je sigurno svjestan svoga posla, svoje povijesne zadaće, da će biti sudionik nestajanja jednog domicilnog naroda u ovoj zemlji, gdje hrvatski narod nije kao u Švedskoj, Njemačkoj ili Kanadi, došljak, nego smo mi ovdje domicilni.
I, ako on kaže "mene ne zanima šta se ovdje događalo za vrijeme rata", ni stradanja Hrvata, ni rušenja crkava, ni ubijanja svećenika. Ne želi taj zločin uopće registrirati, niko nije procesuiran radi svega toga ovdje. Ne zanima ga hoće li se vratiti Hrvati, a to je neupitno pravo. I, ako se već pozivamo na taj bajni Dejtonski sporazum i taj Anex 7, šta se to dogodilo? Zašto se godinama Hrvatima uskraćivala i politička i pravna i materijalna pomoć. Kome je onda on predsjednik – kazao je biskup Komarica.
Da ima imalo obraza, Dragan Čović danas ne bi održao onakav govor u NSRS, ako je već kanio doći u Banja Luku, kako je kazao, jer su ga zamolili Hrvati koji tamo žive.
Prisjetio bi se svih strahota koje je preživio velečasni Zvonimir Matijević, preminuo u septembru 2018. godine.
Papi Franji je prilikom posjete Sarajevu ispričao strahote koje je doživio tokom rata u BiH zato što su se bavili svojim pozivom - služenjem Bogu i vjernicima. Sva mučenja i maltertiranja četnika, što je ostavilo posljedice na njegovo zdravlje.
Nakon što je sve čuo, papa Franjo tada mu je poljubio ruku i zatražio od njega blagoslov.
Ali, Čoviću ni to nije bilo bitno. Važnije je pojaviti se i pružiti Dodiku podršku, kako bi 19. februara kada vanredno zasjeda HNS i on njemu došao u uzvratnu posjetu u Mostar.
