Povod za ovu hitnu sjednicu bio je zahtjev Rusije, podnesen zbog "ugrožene sigurnosti" u BiH, kako stoji u službenom objašnjenju.
Pred Vijećem sigurnosti UN-a, možda i najvažnijim tijelom ove međunarodne organizacije, su tako o situaciji u našoj zemlji pričali predstavnici brojnih zemalja, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Francusku.
Ipak, posebno su sporna izlaganja stalnog ambasadora Srbije pri UN-u Marka Đurića, ambasadora Rusije pri Vijeću sigurnosti Vasilij Nebenznog te članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske Željke Cvijanović.
U svojim izlaganjima, ovaj trojac je iznio već sada "otrcane" teze, ali ono što može zabrinuti jeste količina pogrešnih interpretacija, kao i ozbiljnih i neutemeljenih optužbi i analiza situacije u Bosni i Hercegovini. Za ovo posljednje je posebno odgovorna Cvijanović.
Naravno, najčešće ponavljana pogrešna interpretacija je o samoj prirodi Rezolucije o genocidu u Srebrenici, o kojoj će raspravljati Generalna skupština UN-a početkom maja.
Đurić, Cvijanović i Nebenznja su saglasni u tome da se rezolucija ne treba donijeti, optužujući autore i sponzore da cijelom narodu žele staviti oznaku "genocidnog."
Kako bi se ovaj narativ opovrgnuo, dovoljno je pogledati predloženi sadržaj rezolucije, koji je dospio u medije. U njoj se ne govori o kolektivnoj odgovornosti jedne države i naroda. Naprotiv, u samom tekstu rezolucije se ne spominje niti jedna država ili narod, već se govori o potrebi očuvanja kulture sjećanja na genocid u Srebrenici, te da je pogrešno negirati prirodu najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Pored sadržaja rezolucije, govorilo se i o mandatu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Christiana Schmidta. Prema vlastima u entitetu RS, ali i predstavnicima Rusije, Schmidt je "nelegitiman i nelegalan" visoki predstavnik.
Tako je ruski ambasador istakao da je Schmidt "samo njemački državljanin u BiH", dok je Cvijanović rekla da je riječ o "neimenovanim stranim državljaninom." Još je izričitija bila u pismu upućenom delegacijama članica UN-a, gdje se pozivala na Aneks X Dejtonskog mirovnog sporazuma, gdje se definiše uloga visokog predstavnika u BiH.
Naravno, radi se o pogrešnoj interpretaciji. Za imenovanje visokog predstavnika u BiH nije potrebna zasebna rezolucija Vijeća sigurnosti UN. U Aneksu X Dejtonskog sporazuma jasno kaže da se visoki predstavnik imenuje u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti, što samo po sebi ne znači da je potrebna zasebna rezolucija.
Međutim, posebno kritičan je bio dio govora Željke Cvijanović, gdje je po ko zna koji put navela da je BiH "zemlja u kojoj je utočište radikalnog terorizma."
Ove teze koje često čujemo od predstavnika vlasti u manjem bh. entitetu, ali i od nekih zvaničnika iz Srbije i Rusije, neutemeljene su i izrazito opasne po međunarodni ugled Bosne i Hercegovine. Iako je više puta opovrgnuta ova teza, spominjanje iste na nivou Vijeća sigurnosti UN-a predstavlja izrazito skandalozan potez članice Predsjedništva BiH.
Pored ovih lako opovrgnutih izjava, iznesene su i druge "poluistine" i pogrešne interpretacije. Tako je Cvijanović naglasila da "vlasti u RS-u ne krše Dejtonski sporazum", iako je Narodna skupština ovog entiteta donijela brojne zakone koji otvoreno krše Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma.
Ne treba ići dalje od predloženog Izbornog zakona RS-a, iako je jasno da je provođenje izbora, prema Ustavu, nadležnost državnog, a ne entitetskog, nivoa. Pored toga, doneseni su i zakoni kojima se dalje podriva Ustav naše zemlje, a koje je van snage stavljao visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt.
Zbog svega što je rekao navedeni trojac, važno je izlaganje upravo visokog predstavnika u BiH. Schmidt je napomenuo na brojna kršenja Ustava i Dejtonskog sporazuma koja dolaze iz RS-a, kao i sigurnosne prijetnje iz ovog entiteta. Naveo je specifično secesionističku politiku koju predvodi predsjednik RS-a Milorad Dodik, kao najveću prijetnju miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine.
Također, izlaganje Zlatka Lagumdžije, stalnog predstavnika BiH pri UN-u, je izrazito važno, specifično zbog dijela u kojem se referira na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Lagumdžija je govorio o stvarnom motivu donošenja rezolucije, te da ona stvarno nije usmjerena protiv nekog naroda ili države.
Vrijedi istaći i značajne poruke predstavnika Velike Britanije Fergusa Eckersleya i predstavnice Francuske Isis Jaraud-Darnaul, koji su sazivanje hitne sjednice ovog UN tijela nazvali grubom zloupotrebom ruske delegacije.
