Ove godine su to novinari “čuvari istine”, kako ih je redakcija Time magazina oslovila, odnosno "čuvari u ratu za istinu", a predvodnik im je Jamal Khashoggi koji je kako stoji u tekstu “položio svoju vjeru u svjedočenje” odnosno, kako to muslimani razumiju “učinio šehadet”, postao šehid - svjedok istine, mučenik slobode misli i izražavanja.
Uz ovu odluku Time magazina "čuvarima istine" proglašeni su i dvoje mladih reportera Reutersa koji služe kaznu za protivljenje etničkim podjelama u ovoj zemlji. Kyaw Soe Oo i Wa Lone su dobili sedam godina zatvora zato što su dokumentirali smrti deset manjinskih Rohinja muslimana, a ubice koje su razotkrili su dobili deset.
Također, ovogodišnji "čuvar istine" je pedesetpetogodišnja Maria Ressa sa Filipina, koja vodi portal vijesti Rappler. Suočena je sa zatvorom do deset godina jer se usudila pratiti rat kartela droge i bespravna ubistva predsjednika Rodriga Duterte koji su odnijeli nekih 12 hiljada života prema procjenama Human Rights Watcha. U novembru je Rappler stranica optužena za utaju poreza.
"Čuvarima istine" su proglašeni i novinari Capitala, lokane novine iz Annapolisa u Merylandu, u Sjedinjenim Državama, čijih je pet kolega usmrćeno kada je 28. juna, ove godine, lokalni siledžija optužen za napastvovanje svoje drugarice u srednjoj školi, o čemu su novine rutinski izvještavale, načinio od redakcije ove novine kriminalnu scenu. Ipak, ovo nije zaustavilo redakciju da naredni dan odštampa svoju novinu. Redakcija se premjestila u jednu garažu preko puta i na laptopima završila novinu.
Sramota i poniženje
Ipak, smrt Jamala Khashoggija je zasigurno postao globalni događaj broj jedan u zadnjem kvartalu ove godine. Tome su, dakako, uveliko doprinijeli saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i njegov globalni patron američki predsjednik Donald Trump.
Još uvijek do kraja ne razjašnjeno brutalno ubistvo saudijskog državljanina u diplomatskom predstavništvu njegove zemlje 2. oktobra, ove godine, u Istanbulu izazvalo je, s jedne strane, nevjericu da se jedan režim usudio na ovako barbarstvo, a s druge strane, gađenje da se o ovom zločinu od početka konstantno laže - izazivajući sramotu i blamažu koju se nije desila u historiji diplomacije.
Kroz historiju različiti režimi vlasti su ubijali svoje protivnike, vršili atentate, kidnapovanja, i to nije nikakva novina. Ali učiniti to u diplomatskim prostorima i na tako bizaran način da još uvijek nisu pronađeni ostaci ubijene osobe, a uz to pred čitavim svijetom lagati i tu laž “prilagođavati” novim otkrivenim detaljima istrage - a sve u režiji zemlje koja sebe doživljava i predstavlja kolijevkom islama - ogavna je sramota i poniženje svakom muslimanu današnjice.
Međutim, u ovoj prljavoj raboti oko ubistva jednog čovjeka koji se usudio kritikovati režim svoje domovine priključili su se mnogi akteri na svjetskoj sceni pokušavajući iz ovog slučaja izvući korist za sebe.
Pogotovo je za svakog slobodoumnog čovjeka današnjice potresna činjenica da prvi čovjek Bijele kuće danas svojim izjavama i potezima više liči na nesposobnog glasnogovornika korumpiranog mafijaša nego li na predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Novinari moraju "prelaziti linije" a to je u društvima kojima upravljaju diktatori smrtonosno! Danas je sve više ljudi na vlasti koji žurnalizam vide kao prijetnju, a slobodno novinarstvo kao svojevrsna veza između vlasti i naroda izumire.
'Lažne vijesti'
Društvene mreže na internetu i pojava fenomena "lažnih vijesti" (fake news), te potom njihova eskalacija i širenje su novinarstvo stavile pred dosad možda najveći egzistencijalni izazov.
Kako se boriti za novinarstvo u svijetu u kome predsjednik najmoćnije (još uvijek) demokracije vodi otvoreni rat protiv medija upravo ih optužujući za širenje lažnih vijesti, za progon vještica, te "časteći" novinare raznim uvredama.
Slobodno novinarstvo je upravo crvena linija koja demokratska društva dijeli od autokratskih režima i diktatura. Svaki novinar u zatvoru, progonu, izložen napadima i mobingu – zastrašujući je nagovještaj društvene kataklizme koja predstoji.
Količina te kataklizme se možda danas ne vidi na Zapadu, gdje još uvijek zavidan broj zemalja štiti ove slobode kroz svoje demokratske institucije, ali situacija u ostatku svijeta pogotovo u onom kojeg većinski naseljavaju muslimani nije nimalo dobra, i stoga je paradoksalno da mučeništvo (šehadet) za slobodu govora Jamalu Khasshogiju danas priznaju na Zapadu, dok u sredinama za čiju je slobodu svoj život dao njegov slučaj "racionaliziraju". Dok je tako čekaćemo druge da muslimane sačuvaju od njihove (ne)slobode.
