Nezaustavljivo se povećava statistički broj od dva miliona osoba koje žive u inostranstvu, a čije je porijeklo iz BiH. To je više od polovine stanovnika BiH. Svi podaci upozoravaju na drastičan trend odlaska, našim političarima na dnevnom redu ove tačke još nema, a i "ne zna se kad će". Dok smo okruženi pričama savremenih „gastarbajtera“, mlada Bišćanka Nerma Čaušević, tu vam priču neće ispričati.
„Pokušavala sam na brojne načine da dođem do poslova, išla sam na razne razgovore, pogotovo što se tiče pandemije, mislila sam da će biti velika potraga tad za tim mojim zanimanjem. Nažalost nisam to doživjela kao jedini magistar mikrobiologije koji se trenutno nalazi na birou. Naišla sam na mnogo prepreka, međutim to mene nije deprimiralo, nastavila sam dalje, okrenula sam se naučno-istraživačkom radu, uspjela sam da objavim sad prvi naučni rad koji se isto tiče područja mikrobiologije. Uskoro bi trebala objaviti i drugi.“ – ispričala nam je Nerma.
U nedostatku posla, svoju kreativnost i hobi je pretvorila u izvor prihoda. Izrađuje giftbox kutije za različite prigode. Iako društvo ne prepoznaje potrebu za onim što ona nudi, suočava se s brojnim poteškoćama i faktorima koji uzrokuju opravdano nezadovoljstvo, Nerma ne osjeća potrebu za hitnim „bijegom“ i kaže da istovremeno postoji mnogo pozitivnih stvari koje je vuku da ostane u domovini i navodi: „Smatram da ovdje ima veliki potencijal koji nije dovoljno iskorišten, mislim da se treba dati mladim ljudima da se dokažu jer je to danas najveći problem, odnosno u mom slučaju je trenutno drugi problem taj što ne možemo steći radno iskustvo a svi žele osobe sa radnim iskustvom za posao, tako da mislim da se da sve ovdje samo uz malo veću borbu i sve se može.“
Slična životna priča je i ona Demijana Kosatice, mladog doktora političkih nauka koji je trenutno zaposlen, ali ne u struci i skladu sa svojim obrazovanjem. Ali ipak budućnost vidi u BiH: „Kad sam prvi put došao nakon završetka master studija planirao sam odraditi taj neki volonterski u općini, međutim, još uvijek nisam bio dovoljno dugo na birou tako da je primljen neko drugi umjesto mene. Onda sam otišao u Hrvatsku pa Njemačku, radio sam svašta, radio sam kao građevinski radnik, u kampu jedno kao recepcionar, radio i prljavih poslova i fizičkih teških. Uspio sam sebi isfinansirati doktorat, završio sam to, sad radim u Crvenom križu na puno radno vrijeme.“
Crveni alarm u pogledu odlaska mladih i obrazovanih iz BiH uključen je odavno. Postavlja se pitanje zašto ga ignoriraju političari - oni koje smo birali da nas predstavljaju i budu naš glas i koji su odgovorni za situaciju u državi. Ipak, sve dok su u većini oni koji vole ovu državu, kao što su i Nerma i Demijan i žele ovdje graditi svoj život, njena budućnost nikad neće biti ugrožena
