Grupa Norvežana bacila se na sendviče s krumpirićima. Po osobi porcija blizu 100 kuna (oko 25 KM), a pivo nešto skuplje marke po 45 kuna (oko 12 KM).
”U Italiji su iste cijene. Malo smo iznenađeni. Mislili smo da je jeftinije”, komentirao je turist iz Italije.
U drugom restoranu nešto zaigranija ponuda za mlade Francuskinje. I tu je hamburger s kuhanim krumpirom blizu 100 kuna (25 KM). Čak i u uličicama u centru koje nisu na udarnoj lokaciji cijene su slične. Ovdje to pravdaju kvalitetnim namirnicama, piše Dnevnik.
‘Riba, morski rižot, manistra s plodovima mora… Od 80 (20 KM) do 150 kuna (oko 40 KM)”, govori vlasnik restorana Stipe Sikirica.
Ne zvuči strašno, ali kada za stol sjedne porodica s recimo pet članova, s pićem večera brzo dođe oko hiljadu kuna (oko 250 maraka). Deserte iza večere u restoranu bolje ne spominjati jer cijena kolača je od 25 do 40 kuna (od 6 do 10 KM).
Za strance ništa strašno kad su im plaće barem tri puta veće.
”Oko tri i pol hiljade eura, prosječno”, govori turist na pitanje kolika je plaća u Norveškoj, a u Francuskoj je oko 3.000 eura (6.000 KM).
Znaju to ugostitelji pa neki svoje elitne stolove, kao u slučaju iz Dubrovnika, od siromašnih gostiju brane i rezervacijom koja obvezuje gosta na minimum 300 kuna (oko 80 KM) potrošnje.
A domaći znaju da u jelovnicima ima i jastoga po 900 kuna (220 KM) za porciju. Pa često pitaju – držite li pizzu. Ali, ugostitelji su se osigurali, pa je i pizza sada blizu 100 kuna (25 KM). Ko to može platiti, pitaju se najčešće domaći držeći se sladoleda i soka, tamo gdje još nisu zavladali tanjuri i salvete.
”Čak i ako idemo u paru, a kamoli ako idemo s djecom”, komentirala je Ivana.
No, to je tržište. Ugostitelji beru jagode dok su prigode. Na jesen će cijene s temperaturama možda opet biti bar nešto niže, i bliže domaćima.
