Arafat je tokom života zagovarao nekoliko načina u borbi za nezavisnu palestinsku državu.
Prvih godina borbe, Arafat je vjerovao kako je nezavisnost moguće dobiti korištenjem oružja, dok je od 1990-ih godina birao dijalog kao rješenje problema.
Iako ga pojedine palestinske grupe kritizraju zbog poduzetih koraka, kao i puteva kojima je išao, Arafat je nesumnjivo igrao važnu ulogu u svijetu kada je riječ o palestinskom pitanju.
Arafat, koji je bio prepoznatljiv po mnogo čemu i bio jedan od najvažnijih lidera na Bliskom istoku, do posljednjeg daha borio se za nezavisnost svog naroda.
Dobitnik Nobelove nagrade za mir nije uspio pod jednim krovom ujediniti grupe koje su se borile za nezavisnost Palestine, ali je tokom života uspio spriječiti produbljivanje njihovog udaljavanja jednih od drugih, do čega je došlo nakon Arafatove smrti.
Mnogo je toga o čemu se stručnjaci ne slažu kada je riječ o Arafatu, a jedno od takvih slučajeva je i mjesto njegovog rođenja. Dok jedni tvrde da je rođen 1929. u Jerusalemu, drugi smatraju kako je rođen u Kairu.
Rano je ostao bez majke, a još kao mladić nastojao je pomoći Palestincima koji su suprotstavljali izraelskoj okupaciji. Kada je počeo arapsko-izraelski rat 1948. pokušao je stanovništvo opskrbiti oružjem.
Arafat je 1965. osnovao pokret Al Fatah, koja je jedna od najstarijih i najvećih organizacija palestinskog otpora.
Arafat je utjecaj pokreta zvaničnog naziva ”Harakat al-Tahrir al-Watani al-Filastini” nastojao prenijeti i na šire područje zbog čega je otvorio ured u Alžriu.
Palestinski lider 1974. godine obratio se i u Ujedinjenim narodima kada je kazao kako ”donosi maslinovu grančicu i oružje boraca za slobodu“.
“Ne dopustite da maslinova grančica ispadne iz moje ruke”, rekao je tada Arafat.
Arafat tokom života nikada nije odustajao od osnivanja nezavisne države Palestine. Palestinsko nacionalno Vijeće pri Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO) 1988. godine saopćilo je kako je osnovana nezavisna država Palestina čiji je glavni grad Jerusalem.
Nakon toga je Arafat kazao kako odbacuje nasilje i poduzeo značajan korak na putu dijaloga s Izraelom.
Jedna od ključnih stvari u Arafatovoj borbi za Palestinu jeste i priznavanje Izraela. Iako su ga palestinske grupe kritizirale zbog toga, SAD je pozdravio ovaj njegov potez. Palestinsko narodno vijeće 1989. Arafata je proglasilo predsjednikom Palestine.
Pregovori između izraelske vlade i PLO-a na čelu s Arafatom dali su rezultate potpisivanjem Mirovnog sporazuma iz Osla 1993. godine.
Arafat se 2004. godine razbolio i rečeno je da boluje od gripe, međutim nikako se nije oporavljao. U oktobru 2004. prevezen je na liječenje u Francusku gdje je 11. novembra i preminuo. Nije ispunjena njegova oporuka da bude ukopan u Jerusalemu, već je ukopan u Ramallahu. Postoje teorije koje ukazuju na sumnju da je Arafat otrovan.
U Ramallahu i Palestini danas se obilježava niz programa u znaku sjećanja na ovog lidera.
