U svom radu susreo sam nekoliko mitova ili pogrešnih percepcija o kapitalizmu među studentima, kao i među pojedincima izvan učionice. Pobijanje ovih mitova postalo je fokus većeg dijela moga nastavničkog rada.
Mit 1: Kapitalizam je „stvoren“
Jedno od onih pogrešnih shvatanja o kapitalizmu koje se najčešće prožima je ideja da je neko stvorio kapitalizam. Dio toga može se pripisati jeziku koji se koristio za opisivanje uloge Adama Smitha u objašnjavanju tržišnog procesa. Uobičajena ocjena da je Smith „otac moderne ekonomije“ može navesti ljude da pretpostave da je na neki način on zapravo stvorio tržišni sistem. Također nije nerazumno zaključiti da – s obzirom da se socijalizam generalno oslanja na planiranje – mnogi pretpostavljaju da isto važi i za kapitalizam.
Međutim, kako je Friedrich Hayek objasnio, tržište zapravo nije sistem koji je „stvoren“ koliko je to sistem koji evoluira kroz ljudsku interakciju i otkrića. Slično jeziku, tržišna ekonomija nije stvorena od strane pojedinca ili grupe, već je ona na temelju interakcije većeg broja ljudi evoluirala tokom dugog vremenskog perioda. Pravila i institucije koje podržavaju tržišnu ekonomiju izrasle su iz ovih interakcija.
Ovo shvatanje o spontanom poretku koji je izrastao iz individualnih akcija miliona ljudi, i otkriće pravila i institucija koje će olakšati kontinuirani napredak ovog poretka, vjerovatno je jedno od najvažnijih aspekata o kapitalizmu. On uspijeva zato što dolazi iz samog čovječanstva.
Za razliku od socijalizma, koji pokušava nametnuti pravila i institucije bez obzira na njihovu usklađenost sa ljudskom prirodom ili željama, tržišta izrastaju iz naših ljudskih kvaliteta. Pravila i institucije koje olakšavaju sposobnost tržišta da djeluje otkrivaju se kako mi otkrivamo sebe i način na koji ulazimo u međusobnu interkaciju.
Mit 2: Kapitalizam stvara siromaštvo
Ovo je vjerovatno najpogubnije od svih pogrešnih shvatanja koje sam čuo o kapitalizmu. Ideja da bi izostanak tržišnog kapitalizma doveo do veće preraspodjele bogatstva unutar društva nastavlja se prožimati mislima većeg broja ljudi.
Ovo je i dalje prisutno uprkos čvrstim činjenicama da, kako sve više država koristi tržišni sistem, stopa siromaštva na globalnom nivou stalno opada.
Dokazi jasno pokazuju da je ovaj pad stope siromaštva zabilježen u državama koje su počele prihvatati tržišni kapitalizam kao put prema naprijed, posebno u slučaju Kine i Indije. Kako druge države svjedoče uspjehu ove dvije prethodno siromašne države i počnu pratiti njihov put, možemo očekivati da se i u ostatku svijeta stopa siromaštva značajno smanji.
U Bogatstvu nacija Adam Smith je objasnio kako tržišta kontinuiranim širenjem raspona dobara i usluga dostupnih za sve veći broj ljudi stvaraju ono što je on nazvao „univerzalnim bogatstvom“. Međutim, otkad su Karl Marx i Friedrich Engels pokrenuli svoj frontalni napad na kapitalizam, mnogi intelektualci, zabavljači i čak političari prihvatili su ideju da kapitalizam stvara siromaštvo ili da bar sprečava ljude da izbjegnu iz siromaštva, te što je još više uznemirujuće – da socijalizam vodi ka većem prosperitetu masa.
Stoga nije iznenađujuće da se ove ideje šire i u javnosti. Međutim, ideja da kapitalizam vodi u siromaštvo za mase, dok socijalizam vodi ka njihovom prosperitetu je zapravo potpuna suprotnost svim dokazima koje imamo. Sve razvijene zemlje imaju ekonomiju zasnovanu na tržištu. One zemlje u razvoju koje su iskusile najveći rast usvojile su tržišne principe. Uporedite to sa zemljama koje su usvojile socijalizam, kao što su Venecuela ili Sjeverna Koreja. Problematično je što budući studenti ne razumiju ovo.
Mit 3: Kapitalizam je o kapitalu
Pojam „kapitalizam“ skovao je Karl Marx kao pežorativ za tržišnu ekonomiju. Pojam se „zaglavio“ i doveo do nekih zabuna o tome zašto tržišta zapravo rade. Kako je ekonomski historičar Deidre McCloskey primijetio, ljudi su u svim historijskim periodima pokušavali nagomilati kapital (bilo da se radi o zemljištu, resursima ili novcu). Međutim, ti kolektivni pokušaji nisu doveli do onog tipa ekonomskog rasta cjelokupnog društva, koji smo vidjeli od 1800. godine naovamo.
Fundamentalna osnova kapitalizma je ljudska sloboda. Kako je Adam Smith prepoznao, kada se pojedincima dopusti da idu za vlastitim interesima na tržištu, oni postaju nevjerovatno dobri u pronalasku načina da unaprijede ne samo sebe, već i cijelo društvo.
Jednako važno je da, kako je ekonomist Joseph Schumpeter objasnio, iz ove slobode proizlazi kontinuirani proces poboljšanja, što je on nazvao „kreativnom destrukcijom“. Upravo ova konstantna inovacija – tj. otkrivanje i dovođenje na tržište novih proizvoda i usluga, pronalaženje načina poboljšanja postojećih proizvoda i usluga, te pronalaženje efikasnijih načina stvaranja ovih proizvoda i usluga – je ono što stvarno pokreće ekonomski rast i povećava životni standard.
Činjenica je da, dok je akumulacija kapitala odlika tržišne ekonomije, ona sigurno nije ekskluzivna samo za taj sistem. Individualna sloboda i inovacije koje proizlaze iz tržišne ekonomije su ono što zapravo pokreće motor kapitalizma.
Mit 4: Kapitalizam stvara „pobjednike“ i „gubitnike“
Iako je istina da neki pojedinci i firme uspijevaju, dok drugi ne uspijevaju u kapitalizmu, također se teško može reći da je ovo ekskluzivna odlika kapitalizma. Svi ekonomski sistemi imaju pojedince koji uspiju i druge koji ne uspiju na ovaj ili onaj način.
Međutim, kapitalizam je drugačiji po ovom pitanju na dva važna načina. Prvo, kapitalizam povećava broj „pobjednika“. Za razliku od drugih sistema, kapitalizam većem broju pojedinaca smanjuje ograničenja za ulazak na tržište. Posljedična nadmetanja pružaju veće prilike za uspjeh (i velikima i malima) nego je to slučaj u bilo kojem drugom sistemu.
Drugo, na duge staze, društvo u cjelini pofitira kao rezultat tržišne aktivnosti. To je zato što tržišta, kako je ranije navedeno, veći raspon dobara i usluga čine dostupnim većem broju ljudi nego i u jednom drugom sistemu.
Tržišta također stvaraju proizvode i usluge koje poboljšavaju naše živote na načine o kojima su naši preci mogli samo sanjati. Samo uzmite u obzir stvari koje postoje danas, a koje nisu postojale tridesetak godina ranije. Prosta činjenica je da danas čak i najsiromašniji moderni Amerikanac na raspolaganju ima više dobara i usluga nego što su kraljevi i kraljice imali samo dva stoljeća ranije.
Dakle, iako pojedine firme mogu doživjeti neuspjeh, a pojedinci mogu steći veliko bogatstvo, dugoročno gledano zapravo svi mi pobjeđujemo tako što dobijamo bolji životni standard nego što su imale prethodne generacije.
Treba nam bolje obrazovanje
Ukoliko Sjedinjene Američke Države nastave gledati kako im ekonomija raste, a životni standard građana se poboljšava, važno je da se studenti uče osnovama ekonomskog sistema koji im je omogućio da iskuse Smithovo „univerzalno bogatstvo“. Bez osnovnog znanja, oni lahko mogu pasti u zablude i povjerovati u mitove koje smo ovdje objasnili, te u skladu s tim glasati za političare i politike koji će u konačnici potkopati sistem koji je naše živote učinio značajno boljim od života naših predaka, te boljim od života mnogih naših savermenika širom svijeta.
Piše: James Davenport (FEE)
