Politički analitičar Denis Čarkadžić komentirao je za Vijesti.ba posjetu Milorada Dodika Beogradu i sastanak kod srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Tema sastanka bila je protivljenje izboru novog Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta. Neki tvrde da iza Dodikovog protivljenja stoji strah od sankcija, odnosno bonskih ovlasti.
Treba naglasiti da će proći izvjesno vrijeme prije nego što budemo mogli sa sigurnošću reći, govoreći o njegovom praktičnom djelovanju, koliku i za šta tačno novoizabrani visoki predstavnik ima podršku od strane članica PIK-a koje su podržale njegov izbor, uključujući i samu Njemačku. U tom smislu, jasna podrška SAD-a Schmidtu daje određenu nadu da bi, barem kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, sa jedne strane Berlin, a sa druge Vašington i London, mogli konačno usposaviti jednu vrtstu konsenzusa po ključnim pitanjima, a koji bi rezultirao takvim nivoom međusobne saradnje koji bi konačno omogućio da se na najefikasniji mogući način BiH pokrene naprijed iz stausa quo u kojem se već duže vrijeme nalazi“, kaže Čarkadžić.
On smatra da je takvo eventualno uspostavljanje sinergije i koordinacije SAD-a, Njemačke i V. Britanije suštinska i ključna stvar u svemu, a koje se opet najviše boje oni koji već duže vrijeme predano rade na tome da BiH prikažu kao nemoguću državu.
Niz je različitih mehanizama koji se u tom procesu mogu koristiti, uključujući i bonske ovlasti, ali će tek vrijeme i dešavanja koji su pred nama dati odgovore“, mišljenja je naš sagovornik.
Čarkadžić vjeruje da je glavna tema sastanka bila ona koja je i navedena u pozivnom pismu za sastanak kojeg je predsjednica RS-a Željka Cvijanović uputila predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, a to je u prvom redu stvaranje percepcije o nelegitimnosti samog izbora gospodina Schmita, što je istovremeno dovođenje u pitanje i legitimnosti samog OHR-a, a posljedično tome i svega što bi novi visoki predstavnik činio, uključujući i eventualno korištenje bosnkih ovlasti, pišu Vijesti.ba.
Međutim, poruke koje je Vućić uputio sa press konferencije očigledno su uticale na to i da sam Dodik, dan kasnije, izjavivši “i da je Srbija potpisnica Dejtonskog sporazuma, te da ima pravo i obavezu da bude aktivno uključena i da traži informacije o radu visokog predstavnika i djeluje po tom pitanju”, faktički reterirao i indirektno poručio da će se ipak na kraju morati pomiriti sa činjenicom da će gospodin Schmit biti novi visoki predstsavnik u BiH, sa svime što ta funkcija podruzmijeva“, kaže ovaj politički analitičar.
Koliko će i da li će uopšte taj ublaženi stav predsjednika SNSD-a trajati, sasvim je drugo pitanje, dodaje Čarkadžić.
Što se tiče sveukupnih poruka iz Srbije, odnosno Vučića prema BiH, Čarkadžić kaže da, ako je Dodik otišao u Beograd s ciljem da isposluje bilo kakvu izjavu ili stav Vučića koji bi se mogao okarakterisati kao dovođenje u pitanje legitimnosti novog visokog predstavnika u BiH, to se definitivno nije desilo.
Pored toga, i kada je govorio o bonskim ovlastima, predsjednik Srbije govorio je o, kako je rekao, opasnostima koje one nose, ali ne dovodeći u pitanje postojanje bonskih ovlasti, te na kraju, na jedan diplomatski način, dao do znanja da je svjestan da su u tom pogledu mogućnosti Srbije da utiče na njihovu primjenu nikakve. Iako je Dodik, namećući Beogradu temu imenovanja i djelovanja novog visokog predstavnika u BiH, doveo Vučića u vrlo delikatnu sitauciju spram zapada uopšte, ali prije svega spram Njemačke kao jednog od strateških partnera Srbije, Vučič je bez sumnje uspio da iz nje izađe kao pobjednik, šaljući jednu vrstu kompromisne, ali u suštini pozitivne poruke međunarodnoj zajednici u BiH, pa time i samom novom visokom predstavniku. Sa druge strane, možda jedini cilj koji je Dodik ostvario u Beogradu je da je, po ko zna koji put, nadmudrio opoziciju koja je još jednom prihvatila da prati njegovu igru“, zaključio je Denis Čarkadžić.
