Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafa ef. Cerić nedavno je na svom zvaničnom Facebook profilu objavio svoje otvoreno pismo talibanima, zapravo njihovom vođi Mullahu Abdul Ghaniu Bardaru.
Tim povodom, bivši reisu-l-ulema IZ u BiH je govorio za Source.ba portal.
Source: Talibani su nedavno na konferenciji za novinare pokazali neku “mekšu” stranu i stav, dok posljednje slike iz Afganistana na kojim se vide tijela žena i ljudi na povodcu pokazuju drugu stranu. Kakvo je Vaše mišljenje o tome i generalno o posljednjim dešavanjima u Afganistanu?
Cerić: Teško je precizno odgovoriti na to pitanje, ali moguće je talibanski fenomen dovesti u vezu s deobandijskim pokretom islama u Indiji. Riječ je o „Islamskim sjemeništima“, („Dār al- ʿulūm“) u gradu Deobandu u Indiji. Ovaj naziv potječe od kraja 19. stoljeća. Sjemenište su osnovali Muhammad Qasim Nanautavi i Rešid Ahmad Gangohi 1866. god. Teološki, Deobandi se drže taqlīda, tradicionalnog ili presedanskog mišljenja u islamskom pravu nasuprot idžtihāda, slobodnog i kreativnog pravnog mišljenja. Deobandijski učenjaci slijede hanefijsku pravnu školu u islamu, kao što je slijede i muslimani u Bosni.
Dakle, Deobandizam je konzervativna islamska ortodoksija koja slijedi salafistički egalitarni model i nastoji oponašati život i vrijeme Muhameda, a.s. Ova škola se proširila u cijeloj južnoj Aziji, a službeno je podržana u Pakistanu u vrijeme pakistanskog predsjednika Mohammeda Zia-ul-Haqa 1977-1985. Deoband je okupljao muslimane koji su bili protiv britanske kolonizacije u Indiji i zalagali se za doslovno i strogo tumačenje islama.
Posljednjih 200 godina muslimani sunniti su često gledali u deobandijsku školu, kao dobar primjer primjene islama. Ova škola je dugo nastojala očistiti islam od novotarija. Učenjaci Deobandija često su se protivili onome što su smatrali zapadnim utjecajima. I baš kao što su Siki potekli iz hinduizma, ali nisu hindusi i baš kao što su i protestanti potekli iz rimokatolicizma, ali nisu katolici, slično tome, teološko učenje deobandijske škole potiče iz sunnitske zajednice, ali nije strogo sunnitsko.
Deobandijevo tumačenje smatra da je prva vjernost muslimana njegovoj vjeri, a tek onda zemlji čiji je državljanin ili stanovnik; drugo, da muslimani priznaju samo vjerske granice svog Ummeta, a ne i nacionalne granice; treće, da imaju pravo i obavezu da idu u bilo koju zemlju svijeta kako bi branili muslimane te zemlje.
Izvjesno je da su talibani usvojili deobandijski model islama, posebno kad je riječ o ženama. Koliko i jesu li se uopće talibani u međuvremenu promijenili, ostaje da se vidi u narednom periodu. Ali, zasigurno, talibani su pod jakim utjecajem deobandijske doktrine u moralu i politici. Očekivat je da je vrijeme da se oslobode od nekih utjecaja neodrživih poimanja deobandijske škole te da prihvate neke usvojene norme u međunarodnim odnosima. Ako talibani shvate i prihvate tu potrebu, onda se može reći da su se promijenili.
Source: Je li Afganistan povratkom talibana na vlast i uvođenjem Šerijata vraćen u srednji vijek kako se posljednjih dana po društvenim mrežama komentariše?
Cerić: Niko još ne zna šta njihov dolazak na vlast znači za Afganistan. No, jedno je izvjesno, a to je da njihov dolazak znači ukidanje demokracije u Afganistanu. Ovo je zasigurno najveći i najneizvjesniji izazov ne samo za muslimane, već i za cijeli svijet – talibansko ukidanje ili redefiniranje „demokracije“, kao načina državne vlasti. Glavno pitanje za muslimane je: Koje su osnove i prepreke demokraciji u islamskoj političkoj misli? Odgovor na ovo pitanje može se dobiti iz fokusa na dva politički relevantna islamska koncepta: šura (konsultacija) i bay‘a (uslovna zakletva na lojalnost data novom vladaru). Ova dva koncepta vlasti su u opciji talibana. Talibani smatraju da se ova dva koncepta mogu reinterpretirati kako bi predstavljala teorijsku osnovu izborne demokracije u islamu. Bit će zanimljivo čuti talibanske antidemokratske argumente u islamskoj političkoj misli u korist „božanskog suvereniteta“. Nije li, uostalom, i u kršćanskoj političkoj teologiji u Europi, ne tako davno, bila dominantna teza o „božanskom suverenitetu“, prema kojoj je Bog vrhovni autoritet te da su sve stvari pod Božjom kontrolom. Bog je „suvereni Gospodar svih po neospornom pravu [kao] stvaraoca… vlasnik i posjednik neba i zemlje…“ Vjerujem da ni kršćani, ne samo u Europi već ni u svijetu, neće moći ostati ravnodušni naspram ovog talibanskog izazova o tome da se relativni suverenitet nad ljudskim životom oduzme od čovjeka i preda apsolutnom suverenitetu Boga, kojem to pripada. Naravno, bit će zanimljivo slušati raspravu o ovoj vječnoj moralnoj i političkoj temi o tome ko je „vlasnik i posjednik neba i zemlje“, ko je vlasnik i posjednik ljudskog života na zemlji – Bog ili čovjek. Dolazak ili povratak talibana može biti samo povod za tu raspravu – rješenje zasada niko ne zna. To je sad stvar više srca nego uma. Ljudski um je rekao sve što je imao. Ostala su nam samo još osjećanja srca, koja su najskrivenija i najtajanstvenija.
Source: Uputili ste otvoreno pismo vođi talibana u kojem ste dobar dio posvetili tumačenju Šerijata i pravima žena, šta najviše zamjerate u njihovom tumačenju Šerijata?
Cerić: Još ne znamo na kakav se Šerijat pozivaju talibani. Ali, znamo kako su talibani Šerijat provodili prije dvadeset godina kada su bili na vlasti. Takva primjena Šerijate je neprihvatljiva prema slovu i duhu Šerijata. Dakle, poznati talibanski Šerijat iz prošlosti bio je anti-Šerijat, a to znači da autentični Šerijat ima pet temeljnih neupitnih normi uvijek i na svakom mjestu, a to su: 1) Pravo svakog čovjek na život (al-nafs); 2) Pravo svakog čovjeka na vjeru (al-dīn); 3) Pravo svakog čovjeka na slobodu (al-ʿaql); 4) Pravo svakog čovjeka na imetak (al-māl); i 5) Pravo svakog čovjeka na čast (al-ʿirḍ). To je osnovni smisao Šerijata, kojeg su veliki muslimanski umovi definirali u slobodi svog duha i u stanju političke i vojne moći, kao pravo i obavezu da štite manjinske zajednice u svom većinskom muslimanskom okruženju. Onaj koji ignorira ili zaniječe taj smisao Šerijata, on radi protiv Šerijata, uključujući i zabranu ženskoj djeci da se školuju. Očito talibani su odustali od te zabrane, ali nisu još uvijek odustali od toga da se miješaju u život žena na neprihvatljiv način. Slažem se, nije Zapad mjera kako žene treba da se oblače, ali nije mjera ni „talibanski“ nikab, gdje žena izgleda bezlična. Nije li hidžab ili mahrama mjera, gdje žena pokriva glavu, ali otkriva lica svoje osobnosti. Uostalom, mnogo je važnije šta je u nečijoj glavi nego šta je na nečijoj glavi. Jasna je kur’anska poduka: – Odjeća moralnog karaktera u pobožnosti je najbolja.
Source: Posljednja dešavanja će neminovno prouzrokovati novi talas migracija, da li ste Vi za prihvatanje migranata iz Afganistana u Bosni i Hercegovini?
Cerić: Bosna je zadnja zemlja na svijetu za migrante zbog bosanske državne i društvene strukture. Zato bih savjetovao svim migrantima, a posebno afganistanskim, da ne dolaze u Bosnu ne zato što mi Bosanci nemamo humanitarno srce, već zato što Bosna nije zemlja rješenja za njihove probleme. U stvari, savjetovao bih svima u centralnoj Aziji da učine sve da ostanu u svojim zemljama, jer sunce tuđe zemlje ne grije kao svoja zemlja, a ako to nije moguće neka traže utočište u uređenim zemljama svijeta, koje im mogu pomoći da nađu svoj smiraj. Bosna još uvijek nije uređene društvo i država, ne samo zbog posljedica rata, već i zbog političkih devijacija i ekonomskih frustracija. No, ako nema druge zemlje na svijetu, koja hoće i može pomoći migrantima iz Afganistana, onda neka dođu u Bosnu jer ako iko mi u Bosni znamo šta znači biti prognan iz svoje zemlje bez obzira na povod i razlog. Mi u Bosni nismo i ne smijemo biti kamenog srca.
