"Cazinski bujrum“, knjiga o posebnosti Cazina i gostoljubivosti njegovih građana. U srcu ponosne Krajine raste i razvija se Cazin, mijenja svoje vizure.
Ako vas je put ikad nanio na ovaj kraj Bosne, imali ste priliku vidjeti živopisne pejzaže, ukusno uređene gradske javne površine, čistoću ulica i, svakako, srdačne i gostoljubive ljude. Prave sevdalije i meraklije. Krajišnici su prepoznatljivi po ogromnoj količini humora i inata, ali i kao „bujrum ljudi“. Ta gostoljubivost je tolika da se, čak i u trenutku kad ovo čitate, piše knjiga o njoj. Knjiga o nevjerovatnoj toplini koju osjeti svaki čovjek koji kroči u Cazin. Knjiga s nazivom koji vam govori i premalo i previše. Pisana za sve ljude i svako vrijeme. „Cazinski bujrum“ autora Jusufa Bajrektarevića uskoro izlazi iz štampe, a mojcazin.ba ekskluzivno donosi zanimljive detalje o njenom nastanku, sadržaju te, dakako, i neke odlomke knjige koju ćete, vjerujemo, rado imati u svojoj kućnoj biblioteci.
Radi se o značajnom djelu u kojem su sabrani utisci ljudi koji su u Cazin došli slučajno, poslovno, turistički, s namjerom da otkriju zašto je ovaj grad tako poseban i privlačan, ljudi koji su se, nakon što su bar jednom disali cazinski zrak, jeli za cazinskom sofrom i promuhabetili sa ljudima koji ovdje žive, poželjeli doći opet. Vratiti se u „bujrum grad“, gdje je svaki gost dobrodošao i dočekuje se, pa rekli bismo, s crvenim tepihom i kao da ste im rod najrođeniji. Ima i onih što su ostali. Raduje činjenica da je sve veći broj investitora koji žele biti dio priče o rastu Cazina u svakom pogledu. Tako je prvi investitor u Poslovnoj zoni Ratkovac, a radi se o njemačkoj firmi koja se bavi proizvodnjom pločastog namještaja, naglasila važnost maksimalne podrške i angažmana i gradonačelnika Ogreševića i savjetnika Ljubijankića i svih ostalih uposlenika gradske uprave kako bi im olakšali proces registracije i uspostave firme. Nakon toga, ovoj pozitivnoj priči oko Poslovne zone priključili su se i Austrijanci. Njihove dojmove i odgovore na pitanje zašto baš ulagati u Cazin pronaći ćete upravo u spomenutoj knjizi.
Svoje zadovoljstvo ovim krajiškim gradom ne kriju ni ambasadori, a prije svega njena ekselencija Džemila Talić-Gabriel, počasna konzulica BiH u Australiji, kao i predstavnici EU koji su se osjećali „kao da su u nekom evropskom gradu“. Svoje dojmove opisali su i mnogi književnici, sportisti, biznismeni, putnici, prolaznici i mnogi drugi zadivljeni izgledom grada, beskrajnom srdačnošću i srećom koja ih ovdje dočeka. Tvrde: niko ne zna ugostiti kao ljudi u Cazinskoj krajini. Doista, briga o gostu je najbolje poslovno ulaganje i način da vam ljudi poklone svoje povjerenje, a to je očito ono što su u ovom gradu odavno shvatili. Prilikom posjete Cazinu Myles Geiran, ambasador Irske, je istakao da je ovo uređen grad kojim se dobro upravlja, dok akademik prof. dr. Mirko Pejanović priča o velikom razvoju do kojeg je došlo i koji se može vidjeti i golim okom.
Iz knjige „Cazinski bujrum“: Utisci posjetilaca grada Cazin
Drugi o našem gradu govore i pišu i zajedno s ovim gradom i njegovim građanima dišu kako bismo shvatili o čemu mi to nadugo i naširoko pričamo.
Ambasador Austrije Martin Pammer: „Najprije bih istaknuo da sam sretan što sam prvi put u Cazinu koji spada u veoma uspješne gradove u BiH. Cazin je doista već u Evropi i rekao bih da u pravom smjeru razvija svoje potencijale.“
Ambasador Matthew Field: „Zaista sam dirnut toplom dobrodošlicom, meni i mojoj porodici.“
Edin Džeko: „Ako želiš da vidiš šta je gostoprimstvo, dođi u BiH i budi svoj, jer ćeš tada postati naš.“
Džeko u Cazinu: „Hvala, divna publiko, na dočeku u Cazinu.“
Podsjetimo, humanitarnom spektaklu 2010. godine prisustvovala su velika imena bh. Sporta, kao što su Safet Nadarević, Senijad Ibričić, Emir Spahić, Edin Džeko,.... Doček kakav samo ima u Cazinu.
Džehva Havić: „Njegova dobrota (misleći na savjetnika gradonačelnika Cazina) i volja da pomogne ostavile su me bez riječi. Odmah sam znala, imam sreću, upoznala sam pravog insana. A Cazin… Cazin je jedan lijepi grad smješten u zapadnom dijelu Krajine, bolje reći u srcu Krajine. Po njemu se i udomaćio naziv Cazinska krajina. U mom srcu to je grad divnih ljudi okupan suncem i osmjesima dobrodošlice.“
Zdenka Mlinar: „Cazin, gostoljubivi grad.“
Ljiljana Jerončić: „Jednostavni, ali divni i veliki ljudi.“
Harko Heljezović: „Tretirali nas u Cazinskoj krajini kao članove svoje porodice.“
Cyber Bosanka: „Naime, ljudi koje upoznah su sve samo ne ljuti i dočekali su me raširenih ruku, tako da mogu samo reći kako bi mogli brendirati i gostoprimstvo kao svoju karakteristiku. Taman dovoljan razlog za neka nova druženja i posjete, zar ne?“
Hana Te, maratonka iz Sarajeva: „Divni ljudi koje sam upoznala učinili su da se osjećam kao kod kuće. Još jednom sam se posdsjetila zašto volim Krajinu, taj čarobni komad majčice Bosne, s kojim nemam baš nikakve veze osim ove prijateljske. Ne mogu vam reći ko i šta me je više oduševilo. Ali ti ljudi… Oni su me kupili.
svojom jednostavnošću, srčanošću i ljubavlju , tako da mi je dio srca ostao u Cazinu zauvijek. Cazinjani su „krivi“ što pomislih „cijela Bosna je moja kuća“, i od te misli mi se oči pune suzama sad dok vam ovo pričam.“
Jure Katić, gradonačelnik Slunja: „Hrvati iz Slunja, Cetingrada i Rakovice su zbog srpske agresije na ta područja Hrvatske morali u prognanstvo prema BiH. Mi se zahvaljujemo i ne možemo nikad donijeti riječi zahvale vama ovdje u Šturliću, Cazinskoj krajini, gdje ste najviše primili Slunjana, mislim da je ovdje došlo od 15 do 20 tisuća koji su prešli granicu u državu BiH ovdje kod vas. Mi smo zahvalni za taj podhvat koji ste napravili za nas. Vi ste nam ovdje pružili prvu ruku spasa.“
Gordana Sarić: „U bajkovitom, blistavom i čistom Cazinu.“
Slobodanka Kulina: „Cazin – grad kao uredan dom vredne hanume.“
Poruka krajiške snahe Aide: „Vi ‘Ljuti Krajišnici’ ste skromni, rijetko kad ističete ono što imate i što u stvari jeste. Ovdje ne mislim da ste ratnici kakvih nema nigdje. Vaši mediji i dopisnici koji rade za medijske kuće na nivou federacije i države trebali bi na svakom koraku, ovo što sam Vama gore rekla, isticati.
Biti Krajišnik je Božji dar! Biti krajiška snaha je zadovoljstvo. Ja kao rođena Visočanka (na što sam ponosna) sa drugačijim mentalitetom nisam se tamo osjećala strancem i upravo ova radnja trebala bi biti prvi kamen u mostu da se spoji zapad i središte moje države Bosne i Hercegovine.“
Crni labudovi Sarajevo, Avdo Subašić: „Mi ne zaboravljajmo gostoprimstvo u Cazinu, gdje ste nas domaćinski dočekali. Hvala vam, znaćemo vam se odužiti kada dođete kod nas u Sarajevo. Ono ćevapa što ste nam dali, valjalo nam je. Navečer snijeg i zastoj na Komaru, u pola noći, pa nam je dobro došla hrana i piće, jer smo dugo ostali zaglavljeni u snijegu.“
Marco Di Giorgio iz Švicarske: „U Cazinu se osjećam kao kod kuće.“
Nermina Salihodžić Zulić: „Rado se sjećam šetnji po Cazinu i ostalim mjestima gdje sam radila. Divna priroda pokraj potoka Platnica u društvu mještana, a na kraju ispred kuće Omera i Saće Škrgić uz kahvu i kolače, razgovor koji se pamti, iako su malo bili ljuti što nismo mogli ručati kod njih. Prije toga smo kod Ize počašćeni u Čajići.“
Ibrahim Đogić: „Taj Jusuf je ljudina. Kako nas je lijepo dočekao u Cazinu. Osmijeh, lijepa riječ i otvorena duša za goste. Hvala Vam.“
Fahrudin Smajić, Postojna: „Hvala vam na gostoprimstvu u Cazinu. Nigdje nije kao kod vas. Takva dobrodošlica se rijetko susreće. Hvala Cazin, hvala Jusuf.“
Kemal Bjelak: „Neka, treba pisati, treba govoriti, treba se Cazinom i Bosnom ponositi. A ko će ako nećeš ti i takvi kao ti. Hvala ti. Bog ti dao lijepo zdravlje.“
Larisella Leone: „Otišla sam ja iz Bosne, ali Bosna iz mene neće nikad. Živim u Hrvatskoj tridesetak godina, od čega zadnjih 14 u kontinuitetu u Istri. Istra slovi za ‘elitnu’ regiju, što god to značilo, no činjenica je da su plaće u Cazinu iste, ako ne i veće, nego ovdje. Ozbiljno razmišljam da se vratim živjeti u Cazin.
Josip Sauček, načelnik Udbine: „Što se tiče gostovanja u Gornjoj Koprivni sa svojim kolegicama, jako smo zadovoljni, jer takvo što nikad nismo doživjeli od sofre pa sve do pjesme. Jako ugodno i lijepo iskustvo. Domaćini jako ljubazni i osjećali smo se opušteno. Prezadovoljni smo bili. Hvala puno!“
Dojmovi posjetitelja Cazina i: Senajda Mašinović, Ajdin Huseinspahić, Fajko Kadrić, Rasim Subašić, Dženan Ribo, Dilista Medjedovic, Nikica Sminderovac, Zemira Delalić, Gorica Bukić,...
Bujruma u ove krajeve bilo je i za vrijeme Cazinske bune, koja je u historiji ostala upamćena kao najkrvavija pobuna bosanskih seljaka. Te 1950-te, iako je bilo teško vrijeme i vladalo siromaštvo, gost se dočekivao kako se najbolje moglo te se pred njega iznosio i zadnji komad kruha. O svemu tome Bajrektarević je zabilježio u svojoj knjizi, trećoj po redu. Čitajući knjigu otkrit ćete i kako je nastala pjesma „Ajka iz Šturlića“, kako se gostima prepuštao prvi saf u džamiji, gdje se nalazi prava „Bujrum kuća“ u našem gradu, ali i prisjetiti se starih običaja i neprocjenjive tradicije. Upoznati i prisjetiti se nekih ljudi koji s ovim gradom dišu i čine male, a opet tako velike stvari za njegovu promociju. To je ono što i Bajrektarević želi postići svojom knjigom koja je i svojevrsni ‘turistički vodič’ onima koji žele posjetiti Cazin. Želi reći „bujrum“. Bujrum u Cazin, grad dobrih i gostoljubivih ljudi. Grad velikog i junačkog srca. Grad koji raste zajedno s onima koji u njemu žive.
