Njen status koji je objavila odmah nakon ostavke, prenosimo u cijelosti:
Danas sam zvanično podnijela ostavku na mjesto generalnog sekretara RSBIH. Od UO očekujem odluku o razješenju.
U ovih sedam mjeseci sam, zaista, dala sve od sebe da pokrenemo BH rukomet u smjeru civiliziranih federacija i civiliziranog sporta. Kao najvecći uspjeh ističem kompletnu aplikaciju za RINCK Konvenciju koju sam sama odradila. Naši treneri će već krajem augusta ući u proces implementacije Konvencije. Pored toga, ističem i organizaciju Turnira u Tuzli koji je kruna ovog kratkog mandata. Naravno, da ne zaboravim i otvaranje dijaloga sa EHF i IHF.
Na stotine dopisa i razgovora su iza mene. Trudila sam se da svima budem na usluzi i od pomoći. Nije mi nista bilo teško, a sve za interes BH rukometa. Odlazim časno i bez interesa, kako sam i došla.
Na konkurs se niko od vrlih rukometnih znalaca nije prijavio. Da li imaju orahe u džepovima, da li su grobarili Savez kroz komisije i tijela u kojima su bili ili su, jednostavno, kukavice, to oni znaju. Oni će i dalje da love u mutnom jer tu su eksperti.
Pokušala sam da uvedem sistem, a na tom putu sam se susrela sa mnogim ogromnim preprekama. Prije svega, većina ljudi u rukometu ne poznaje osnovna normativno-pravna akta i skloni su svojim tumačenjima i nepostivanju pravila. Drugo, boje se sistema jer u njemu ne znaju da rade. Treće, pod pritiskom su politike koja njima upravlja.
Veliki problem za funkcioniranje BH rukometa je i novinarstvo koje lešinari i stvari predstavlja iz jednog ugla. Čast izuzecima i oni znaju ko su.
Tek u pokušaju uvodjenja sistema vidjela sam da je, nažalost, većina klubova i igraca naviklo na nepostojanje sistema. Lakše je ono, ja tebi, ti meni. Samo ja znam kakve sam molbe i pritiske imala, ali nisam popuštala.
A, onda shvatiš da naš rukomet nema strategiju i da su lični interesi mnogo izraženi. Evo, dok se mi prepucavamo da li je sve u milimetar po nacionalnim uzusima, uničtavamo generacije. I neka nas je stid.
Upoznala sam mnoge rukometne entuzijaste koji su toliko predani svojim klubovima da zaslužuju samo pohvale. Upoznala sam mnoge volontere koji iz ljubavi prate rukomet i sve oko njega. Primjer je Svijet Rukometa. Upoznala sam ljude sa vizijom.
Ali, upoznala sam i one koji su spremni budućnost generacije prodati za 100KM, one koji su iskoristili Savez i reprezentaciju za svoju promociju, one koji su kroz blagajnu Saveza naplacivali masne honorare i ostavljali Savez u dugovima. Upoznala sam one koji se svadjaju oko latinice i ćirilice, a potpisuju se prstom.
Pred RSBIH je jako puno posla. Ukoliko se stvore pretpostavke za normalan rad i ukoliko u Savezu budu većinom ljudi iz rukometa, a ne u manjini, bit će prilike da podijelim iskustvo i viziju.
Na kraju, svima koji su me podržavali, zahvaljujem se. Onima koji su me osporavali, zahvaljujem se jer su mi omogućili da vidim kakav ne treba biti.
Da li BH rukomet ima budućnost? Ima, ali da iz njega izadju SVI koji su ga u grob strpali i koji su bili ljudi sistema - i tad, i sad. Svi koji su ćutali dok je Savez propadao, krivi su. Ja znam samo par onih koji su rekli NE kriminalu u Savezu i čast mi je da su bili dijelom moga tima u Tuzli.
Svi oni koji su iskreni rukometni radnici uvijek će me moći kontaktirati.
Nastupa zasluženi odmor mozga, napisala je na svom FB profilu Lejla Hairlahović.
