PRVI DIO: Castrum Cazin do osmanskog osvajanja
U aprilu 1576. godine Ferhad-beg je sa sedam hiljada vojnika došao pod Hrastovicu. Putem su upadali u nezaštićena sela, a već u junu zauzeli Bužim, a sljedećeg mjeseca i Cazin. U proljeće vojska Georga Khevenhüllera, landeshauptmann-a Karintije, uspijeva osvojiti Cazin, Zrin i Bužim, ali 18. septembra 1578. godine bosanski sandžak-beg Ferhad-beg Sokolović vraća izgubljene gradove, te osvaja još i Drežnik. U Cazinu je postavio posadu od 130 pješaka i 50 konjanika, a od novoosvojenih krajeva osnovan je novi sandžak sa središtem u Ostrošcu (kasnije prebačeno u Bihać). Šest godina kasnije je Cazin dodatno utvrđen. Stanovništvo je uglavnom ostalo isto kao i pred osmansko osvajanje, ali je slika polako mijenjana jer je na napuštena područja postepeno naseljavano pravoslavno stanovništvo.
Broj muslimanskog stanovništva se povećao nakon osmanskog gubitka Budima i dijelova mađarske 1686., Like 1689., i Cetin-grada 1790. godine. Nakon austrougarske okupacije 1878. godine oko 5000 stanovnika se iselilo u Tursku. Neki su se vratili, a potomci onih koji su ostali još uvijek njeguju identitet predaka. Jedan od prvih poznatih zapovjednika cazinske utvrde je bio Edhem-aga o kojem se zna jedino da je bio zarobljen od strane bihaćkog kapetana Danila Obričanina i da su ga 17. decembra 1583. godine kod Drežnika, skupa sa krupskim agom Baršakotićem, oslobodile osmanske jedinice pri čemu je Obričanin ubijen. Nakon toga je Edhem-aga, radi poznavanja situacije u Bihaću, nagovarao, sada već pašu, Sokolovića da primjene taktiku spaljene zemlje kako bi stanovnici napustili grad. Cazin se opet spominje 1630. godine kada je imao četiri age i 100 stanovnika, a sa bližom okolicom i do 300 kuća te je mogao dati 300 vojnika. Jedanaest godina kasnije poznati su bili četovođe Husein-aga Šehović i bajraktar Kličković, a 1796. godine zapovjednici cazinske posade su bili Osman-aga i Šaban-aga. Cazin je u historiji ostao zabilježen i po pobunama.
Nekad između 1730. i 1766. godine bune se protiv ostrožačkog kapetana Ibšira Beširevića, a razlog su bile neisplaćene plate za njegovu vojsku. Nakon sloma pobune Huseina-kapetana Gradaščevića (1833.) pa do dolaska Omer-paše Latasa (1850.) centralna osmanska vlast nije imala neku naročitu kontrolu nad ovim područjem. Tako je na popisu iz 1833. godine navedeno da je Cazin prazan, ali razlog tome je bio taj što popisivači nisu mogli ni doći do njega zbog političkih i vojnih neprilika. Kada je u Krajinu došao paša Latas na vjernost su mu se zaklele ovdašnji vođe Alija Kedić, lbrahim ef. Kapić i bajraktar Redžić iz Vrnograča. Ta zakletva je trajala dok nije napustio područje Krajine kad je podignuta vojska koja je poražena pod Jajcem. Zanimljivo je da je pobuna obznanjena pucnjem topa sa cazinske utvrde što je ujedno bio i posljednji pucanj sa nje jer je nakon ovog događaja utvrda napuštena. Pobuna je završila 27. aprila 1851. godine i tada je grad bio opljačkan, a iz Cazina je u progonstvo poslano 45 osoba okovanih u lance od kojih se niti jedna nije vratila. Među njima je bio i Murat Kapić, brat Ibrahima ef. kojeg je u Jajcu iz zasjede ubio neki kladuščanin o kojem je poznato samo da se prezivao Švrakić. Nakon 1851. godine Cazin se počinje snažnije razvijati te je 1875. godine kao poljoprivredna grana bilo značajno voćarstvo. Ipak najveći razvoj ovog kraja do tad se desio nakon okupacije kad je otvorena granica na zapadu prema današnjoj Hrvatskoj.
Abdić Kemal
