Svojom današnjom dolinom Una je protjecala i prije onih što joj nadjenuše ime – starih Rimljana, koji njen sliv zauzeše u prvom stoljeću nove ere. Tekla je ona i prije nego što su paleolitski i neolitski ljudi naselili ovaj prostor; još prije ilirskih Japoda, koji su na mjestu današnjeg Ripča ostavili tragove svoje bogate i razvijene kulture. Njen nemirni tok postojao je mnogo prije nego što je ljudska noga kročila ovim krajevima, još u davna vremena kad je Panonsko more tektonskim gibanjima i usijecanjem Dunava u Đerdapsku klisuru bilo primorano povući se prema istoku te duboki zaljev pretvoriti u njenu kompozitnu dolinu, čiji klisurasti i kanjonasti dijelovi i danas mame uzdahe brojnih posjetilaca.
Kroz svoju dugu geološku prošlost Una je ugostila i ispratila tri velika carstva: Rimsko, Osmansko i Austrougarsko, u isto vrijeme bivajući i spoj i razmeđe narodima i vjerama, kulturama, jezicima i običajima. Zapamtila je Una i dva svjetska rata i troipogodišnju agresiju na Bosni i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine, fašističke zločine u Kulen‑Vakufu i Jasenovcu, Bihaćku republiku i prvo zasjedanje AVNOJ-a, rađanje Petog korpusa… Teći će Una i dalje, plaveći aluvijalne ravni i dubeći vlastito korito, pri tom u duhu davnih epskih junaka čuvajući sjeverozapadnu kapiju bosanske zemlje i u duhu kakve divlje sirene oduševljavajući sve prolaznike snagom svog toka, žuborom, bistrinom i golemom ljepotom svoje smaragdnozelene vode, prenosi Stav.ba.
Prolazit će Una i dalje “svojim pravcem i svojim koritom”, baš onako kako je to zapisao veliki Ćamil Sijarić, “ne mareći za ljudske nevolje, jer šta je sve bilo i prošlo otkad ona teče i šta još neće biti, a ona će jednako teći i biti uvijek samo jedna i jedina, samo – Una, puna pjene i klobuka, puna šuma i žubora, i oku nikad nagledana, niti uhu naslušana, niti u pjesmi opjevana, jer je jedinstvena, a to znači drukčija od drugih voda.”
Una je jedna od četiri veće bosanskohercegovačke Savine pritoke. Izvorom u obliku ogromnog vrela, čistom i hladnom vodom, brojnim brzacima i slapovima, Una je bez sumnje najposebnija rijeka u Bosni i Hercegovini. Njeno je korito, s jedne strane, trajno razdvojilo bajkoviti i šumom obrasli Grmeč od zanosne i visinski nadmoćnije Plješevice, a, s druge strane, njen tok povezao je škrtu Liku s junačkom Krajinom te plodnom i ravnom Posavinom. Una se preko Unca povezala s Drvarom i Šatorom, a preko Sane s Prijedorom, Sanskim Mostom, Ključem i Lisinom. Izvorište joj se nalazi u Hrvatskoj, nedaleko od bosanskohercegovačke granice, u naselju Donja Suvaja, podno jugoistočne padine planine Stražbenice. Tako je zbog blizine Like i tragom snažne historijske povezanosti Krajišnika i Ličana narod skovao romantični stih: “Preko Une pružio se lanac, oj, Ličanko, voli te Bosanac.”
RASKOŠNA LJEPOTA
Una daje bitan pečat cijelom području Krajine. Ona je Krajini ono što je Neretva Hercegovini. To je tipična kraška rijeka bogata sedrom koja spaja škrti dinarski krš s plodnim peripanonskim prostorom. Ukupna dužina njenog toka jeste 212 kilometara, a površina sliva 9.368 kvadratnih kilometara. Protječe kroz jedan od najživopisnijih predjela Evrope i svijeta, kroz brojne klisure i kanjone, kotline i tjesnace, strme doline i blage bosanske ravnice.
U svom je koritu Una izgradila veliki broj ada, bukova, virova, brzaka, plićaka, slapova i vodopada, unikatnih hidroloških, geoloških i geoekoloških fenomena od neprocjenjive vrijednosti. Postanak većine navedenih prirodnih fenomena koji se sreću duž cijelog riječnog korita ima se zahvaliti sedri, kojom je Una izrazito bogata. Kao i drugdje, proces nastanka sedre i u koritu Une uvjetovan je vrlo specifičnim termodinamičkim uvjetima vode, potom preciznom koncentracijom rastvorenog kisika, kalcijevog karbonata, zatim prisustvom određenih biljaka, algi, modrozelenih bakterija, mahovina, pa i vodenih insekata.
Svojom čistoćom i jedinstvenom ljepotom Una svakodnevno šarmira mnoge putnike i prolaznike i u svoje okrilje prihvata zainteresiranog plovca i strasnog ribolovca. Snivajući mladalačke snove, na njenim su se obalama rodile i rasplamsale mnoge ljubavi. Una nije ostala dužna ni biljkama ni životinjama. Duž cijelog toka u sjaju smaragdne vode kupaju se krošnje razraslih vrba, joha i drugog drveća i bilja koje raste uz njenu obalu. Una je dom bogatom svijetu riba i vodozemaca, kao i drugim životinjama koje u njenim vodama gase vrućinu i žeđ.
U svom osvrtu na Unu akademik Sulejman Redžić svojevremeno je kazao: “Una se smjestila na kraj zemlje Bosne, kao da se sakrila među duboke litice visokih planina, poput kakvog lijepog i jogunastog krajiškog djevojčeta koje svoju raskošnu ljepotu i djevičansku ljubav želi sačuvati od drugih i pokloniti je samo najdražim. Tako Una vijekovima sačuva svoj natprirodni šarm prave ljepotice, čije su vode boje smaragda i slapova sa srebrenom pjenom, i podari ga nama da joj se klanjamo dublje nego što su okeanske dubine, da joj se divimo više nego što su nebeske visine… Una nije samo jedna i jedina. Una je svetinja. Naša i svetost majke prirode ovdašnje koja se smilovala nekad davno da ovdje iznjedri iz vrelih školjki karbonata najljepše bisere i prosu ih ovom dolinom. A svetinje treba čuvati kao svetinju oka djeteta svoga.”
Jedan od svojih najboljih eseja Skender Kulenović posvetio je Uni, nazvavši ga Iz smaragda Une. Opisujući svoju očaranost ovom rijekom u vrijeme kada ju je kao četverogodišnji dječak u pratnji oca prvi put vidio u Bihaću, Kulenović je između ostalog zapisao: “Bila je to moja prva (i takva posljednja), najljepša, neuporediva, nezaboravna i neiskaziva rijeka. Senzacija ta možda bi se mogla uporediti jedino sa prvom zrakom svjetlosti i prvom kapi majčinog mlijeka, kad one ne bi stajale u tmini koja prethodi našem pamćenju…
Čitajući poslije svakovrsne stihove i najrazličitije rasprave o njima, često sam se sjećao one svoje neopisive rijeke koja se po prvi put zasmaragdila potpuno bijelom hartijom moga djetinjstva. Ova moja Una uživljavala me, više nego sva ta štiva, u onu maniju, ili onaj grč pjesnika da vide i objelodane jedan svijet nikad viđen, uvijek nov, nov i onda kad je ogrezao u poznato, i da pri tom između njih i onog što se u njih upija ne bude ništa nego samo čarolija pjesničke krede i tabula rasa, njen u beskraj otvoreni prostor, a između pjesme i onoga ko je upija ništa nego pjesma sama, takva kakva je bila ta moja rijeka.”
Riječni sliv Une poput krošnje drveta sačinjen je od brojnih pritoka, manjih i većih, kraćih i dužih. Sve one predstavljaju stidljivi glas narodne mudrosti koja kaže: “Kud god kreni, Uni skreni.” Najznačajnije među njima jesu Krka, Unac, Sana, Klokot, Krušnica, Baštra, Glodina, Žirovac, Strigova, Mlječanica i Moštanica. Sve one svoje hladne vode u uzdarje predaju Uni, pri tom je poput kakvog mladog i lijepog ašika nježno ljube u lijevi ili desni obraz. U Uni završavaju i vode mnogih ponornica, među kojima su najznačajnije Konjodorska rijeka iz Jezerskog polja i Horljava iz Stijene kod Cazina.
ATRAKTIVNI SLAPOVI
Una se rađa u krševitoj Lici. Mnoštva kišnih kapi koje se razbijaju na ljutom krečnjaku i poniru u razlomljeno krško podzemlje tokom cijele godine vodom hrane njeno snažno vrelo. Kao i mnoge druge kraške rijeke, i Una nastaje u dubokoj vrtači kojoj ronioci ni na 248 metara dubine ne dosegnuše dno. I dalje ostaje tajna koliko je dubok njen izvor, ali ono što je znano jeste da on spada među pet najdubljih u svijetu.
Svoju najljepšu rapsodiju Una je “ispjevala” u gornjem dijelu toka, gdje je, pored prelijepog izvorišta, nemirnog toka, bajkovite doline ukrašena i s dva velika vodopada, Martinbrodskim i Štrbačkim. Područje je to u kojem postoje skrovita mjesta do kojih ljudska noga još nije ni kročila. Zbog prirodne ljepote cijelog kraja, a posebno Une, koja se neprimjetno stopila sa svojom zelenom okolinom, veći prostor gornjeg toka s pritokama Krkom i Uncem proglašen je nacionalnim parkom Bosne i Hercegovine. U tom dijelu, od izvorišta pa do Martinbroda, Una je prilično mirna i nemoćna rijeka. Svoju pravu raskoš i ljepotu ona pokazuje tek u Martinbrodu, veselo žuboreći i prelijevajući svoje vode preko Velikog slapa visokog 54 metra.
Razlijevajući se u desetine rukavaca i više od stotinu litica i sedrenih barijera, njene hladne vode tvore veliki broj blještećih vodenih draperija i bisernih dragulja koji oduševljavaju svakog posjetioca. U ovom dijelu njenog toka i za najvećih ljetnih žega klima je ugodna za život. Stoga, ako negdje na Zemlji i postoji raj, onda bi se s pravom moglo kazati da je on u Martinbrodu. Sedrene građevine i slapovi u Martinbrodu predstavljaju najviše oblike geološke i hidrološke raznolikosti te općenito prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Ovaj prirodni fenomen nastao je u dugogodišnjim procesima osedravanja, koji su svojstveni za kraške rijeke kakva je i Una.
Nakon što u svoje okrilje primi ionako hladan Unac, koji je dodatno rashladi, ona postaje velika i plahovita rijeka koja poput vragolaste djevojke svoju čednost baca niz brojne barijere nizvodno od Martinbroda. Nekoliko desetaka kilometara nizvodno, na mjestu gdje se njen tok smirio i proširio, Una naglo poskoči i pjenušavo se preli preko tri sedrene barijere. Tu se formirao njen najatraktivniji slap – Štrbački buk, od čije ljepote čovjeku zastaje dah. Štrbački buk širok je 40 i visok 24 metra i glavna je turistička atrakcija u Nacionalnom parku “Una”. Ovaj slap jedan je od najmoćnijih i najljepših hidroloških, geoloških i bioloških fenomena ne samo u Bosni i Hercegovini već i mnogo šire. Nizvodno od Štrbačkog buka, sada već uzburkana i podivljala, Una ulazi u tjesnac, tekući u novu neizvjesnost sve do Ripča.
U gornjem dijelu toka Una baca pogled na nekoliko obližnjih kula i kulturno-historijskih spomenika, najboljih povijesnih svjedočanstava iz minulih stoljeća. Nedaleko od rijeke, na dolinskim padinama, i danas ponosno stoje kule Ostrovica, Havala, a malo podalje i Orašac, a na sutoku Unca u Unu smješten je pravoslavni manastir Rmanj s istoimenom kulom na obližnjem brežuljku. I tako Una, nakon prolaska kroz Martinbrod i Kulen-Vakuf, svoj tok usmjeri ka Bihaću, čineći dobrim dijelom granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Nakon velike borbe s tjesnacima i pregradama, razbijajući i razmičući kamene litice, svom silinom ozbiljne rijeke Una izbija u ravnicu kod Ripča, nekoliko kilometara uzvodno od Bihaća. Tu je Una, ukrašena s tri manja slapa, Dvoslapom, Troslapom i Velikim slapom. Potom se razli u široko riječno korito i svoj tok nastavi kroz Bihaćku kotlinu, u kojoj primi svoju lijevu, ribom bogatu pritoku Klokot. Tu se uz Unu smjestio Bihać, najznačajnije naselje u njenoj dolini. Na dijelu toka pored Kapetanove kule Una je prirodnim putem zarobila jedno riječno ostrvo, a vještačkim kanalom zaokružila staro gradsko jezgro. Na njenom toku, u adama Ripča, otkriveni su i ostaci davnih sojeničkih naselja. U srednjem dijelu toka i danas nad Unom bdije nekoliko veleljepnih i dobro očuvanih srednjovjekovnih tvrđava, od one u Sokocu, potom Kapetanove kule u Bihaću, do Ostrošca i Krupe.
I kada se rijeka izigra u kanjonu Une, provlačeći se ispod sjene krečnjačkih stijena i ispod pjenušavih bukova, prvo izbi u Bosansku Krupu. Tu se pored same tvrđave razli preko sedrenih prečaga, provuče se ispod drvenog mosta i između drvenih stupova od negdašnjih vodenica, pa kroz mnoštvo vodotoka obljubi “Zelene otoke”, prihvati desnu pritoku Krušnicu i započe postepeno umirivati svoj dotad užurbani i vragolasti tok. Gotovo utihnuše njeni bukovi, a pjesma se njena još samo mjestimično javi na dodiru s preostalim riječnim ostrvima, poput onih u Bosanskoj Otoci.
Potom Una primi lijeve pritoke Baštru i Glodinu i polahko siđe u ravnicu u kojoj se konačno smiri. Nakon što se spoji sa Sanom kod Bosanskog Novog, mirnom dolinom Una nastavi teći sve do konačnog smiraja u tišini Bosanske posavine. U ravničarskom dijelu, prije ušća u Savu, Una prigrli još nekoliko pritoka, među kojima dvije veće, Mlječanicu i Moštanicu. I tako Una svoje vode svakodnevno usmjerava prema Savi, uvećavajući njen, ali i tok Dunava za gotovo 8 milijardi kubnih metara vode u toku godine.
ŽIVOT UZ UNU
Bogat i raznovrstan biljni i životinjski svijet od svog se postanka napajao vodom s izvora Une i dugih njenih obala. Arheološke iskopine pouzdano svjedoče ranu naseljenost doline Une još u mlađe kameno doba. Od tada pa do danas uz njen tok živjela su, razvijala se, miješala, a nerijetko i nestajala različita plemena i narodi. Od nekih naseobina ostadoše samo šturi arheološki tragovi, o najvećem broju njih ne zna se skoro ništa, dok su ostaci građevina iz nekoliko srednjovjekovnih tvrđavskih naselja preživjeli do današnjih dana. Od svih njih, Krajišnici su posebno ponosni na ostatke bihaćke tvrđave i Kapetanovu kulu, te na Fethiju, gotičku crkvu koju su Osmanlije po zauzeću Bihaća pretvorile u džamiju.
Kako ranije, tako i danas, dolina Une zavičaj je ljudima različite etničke, kulturne i vjerske pripadnosti.
Osebujni ambijent rijeke i doline Une, s bisernim mlazevima smaragdnozelene vode, impresivnim slapovima i jezivim kamenim liticama oduvijek je predstavljao nadahnuće pjesniku, slikaru, putopiscu, ljubitelju i poštovaocu iskonske prirode. Njene su obale iznjedrile neka od najznačajnijih imena u modernoj povijesti Bosne i Hercegovine, poput reisul-ulema Mustafe Hilmi Hadžiomerovića i Džemaludina Čauševića, sakupljača narodnih pjesama Luke Marjanovića, etnografa Milana Karanovića, filozofa Safeta Krupića, potom slikara i umjetnika Lazara Drljače, Đoke Mazalice, Envera Krupića, Boška Karanovića, Dževada Hoze, Ahmeta Ibukića i Halide Emrić, glumca Mustafe Nadarevića, književnike Murata Šuvalića, Branka Ćopića, Enesa Kiševića, Huseina Derviševića, Faruka Šehića, preko muzičara Seada Zele Lipovače i Alena Islamovića, do generala Atifa Dudakovića, diplomate Irfana Ljubijankića i košarkaša Džanana Muse…
Jednako kao što je bila inspiracijom mnogim slikarima i muzičarima, Una je bila povod nastanka književnih ostvarenja, među kojima se posebno izdvaja roman Knjiga o Uni autora Faruka Šehića. O Uni je do sada urađeno i nekoliko sjajnih fotomonografija, potom veliki broj umjetničkih slika, a jedan od najznačajnijih ciklusa u umjetničkoj keramici pod nazivom Una iz mog sna Bišćanka Halida Emrić posvetila je rijeci Uni.
Uz obale ove bosanske ljepotice niklo je stotine ugostiteljskih objekata koji posebno ožive u ljetnom dijelu godine i za vrijeme tradicionalne manifestacije “Una regata”. Pored brojnih prednosti koje se ogledaju u njenim nepatvorenim prirodnim ljepotama, ili pak blizini Plitvičkih jezera, čini se da je nepostojanje aerodroma u najvećem gradu na Uni ključna barijera bržem razvoju turizma i snažnijem iskorištavanju svih potencijala kojima Una raspolaže.
U cilju očuvanja Une, još davne 1985. godine, pod vodstvom publiciste i pisca Boška Marjanovića osnovano je Društvo za stvaranje kulture čuvanja i zaštite Une “Unski smaragdi”. Članovi društva predano rade na ekološkom obrazovanju djece i odraslih, podižući ekološku svijest na viši nivo, podučavajući mlade generacije održivom razvoju, učeći ih selektivnom zbrinjavanju čvrstog otpada, smanjenju emisije štetnih polutanata, zamjeni fosilnih goriva s obnovljivim energetskim izvorima, očuvanju i racionalnom korištenju prirodnih resursa, vode i šuma. “Bistar um, bistra Una”, uobičajeno je geslo članova ovog udruženja.
Krajišnici se nadaju da će zbog natprirodne ljepote Martinbrodskog slapa i Štrbačkog buka, kao i zbog svih drugih unikatnih prirodnih vrijednosti, cijeli tok Une u skorije vrijeme naći svoje mjesto na listi svjetske prirodne baštine, što bi ovu rijeku stavilo pod najviši stepen zaštite i održivog upravljanja.
