- Iako su obećali da će riješiti njihove probleme, usvojiti zakon sa tri osnovne stavke koje demobilisani borci i veterani rata od početka ističu, to se nije dogodilo. Očigledno je da se vlast igra s borcima raznim proceduralnim začkoljicama. Mi smo imali sređenije spiskove 1992. godine, nego sad. Velika je sramota za vlast, da mi nakon 23 godine nemamo spiskove adekvatne. Odnosno, imamo prenapuhane spiskove, u koje ja ne mogu da vjerujem, pojašnjava Čajić.
Nepravda, koju decenijama trpe njegovi saborci i prijatelji, kaže, probudila je u njemu revolt i nagon za politički angažman. Sav svoj napor i rad usmjeriće na boračku populaciju, bez koje ne bi ni bilo ove države, istiće Čajić i dodaje da je sretniji u ratu bio nego u poračju.
- Mi smo od jedne lijepe države i naroda postali klimoglavci u stanju šoka, to je poražavajuće. Narod se nakon rata i ratnih stradanja, koje preživio ne smije bojati. Poslije 7. oktobra, straha više ne smije biti. Zato ću svojim političkim angažmanom da učinim sve da ovaj narod živi bez straha, poručio je Čajić.
