U tom bunkeru, jednom od najvećih u Europi, Hitler je radio na supermodernim podmornicama, tajnom oružju koje je trebalo preokrenuti tok rata.
Na gradnji bunkera radilo je na hiljade prisilnih radnika od 1943. do 1945. godine.
S obzirom na superiornost savezničkih zračnih snaga na većini njemačkog teritorija, bilo je nemoguće graditi brodove i podmornice u brodogradilištima zbog stalnih i masivnih bombardovanja.
Predviđalo se da će gradnja podmornica biti sigurna iza 4, 5 metara debelih zidova i stropova, a podmornice su se trebale graditi posebnim tehnologijama. Vjerovalo se da će se ovim podmornicama uspjeti probiti saveznički putevi preko Atlantika i time promjeniti tok rata, u periodu kada je loš ishod sukoba svjetskih sila već bio izvjestan za Njemačku.
Bunker je nastao u samo dvadesetak mjeseci iako su na njemu radili izmučeni i pothranjeni ljudi, u smjenama od 12 sati gdje je zbog iscrpljenosti teškim radom umrlo gotovo 2000 ljudi. Poznata su imena samo 1144 nastradalih, dok su ostali nepoznati.
Krajem marta 1945. godine zaustavljena je gradnja ovog bunkera nakon što su Britanci uništili nedovršeni dio bunkera u kojem nije izgrađena niti jedna podmornica.
Bunker Valentin sada je memorijalni centar u kojem se održavaju izložbe podsjećajući na strahote koje se nikada ne bi smjele ponoviti.
