Bosna i Hercegovina je postala geopolitički talac Moskve na Balkanu. Kremlj Vladimira Putina razvio je široku lepezu alata u izvođenju svoje antizapadne ofanzive, a više ih je sada raspoređeno na Zapadnom Balkanu kako bi se Bosna i Hercegovina zadržala u statusu zamrznute države s neriješenim unutrašnjim sukobom, koji se može potaknuti u korist Rusije, piše ugledni američki analitičar Januš Bugajski (Janusz).
- Zapadni lideri traže stabilnost i sigurnost na Zapadnom Balkanu iako nekoliko država smatraju nespremnim za članstvo u EU. Nasuprot tome, Moskva podržava nestabilnost i nesigurnost, jer joj to pomaže u postizanju četiri glavna cilja.
Prvo, može proširiti ruski geopolitički doseg. Historijski gledano, Balkan je odskočna daska prema Jadranu i Sredozemlju i ulaz u centralnu Europu. Utjecaj Moskve na balkanske vlade, uključujući i one u Srbiji i bosanskoj Republici Srpskoj, njena uloga u višenacionalnim formatima (kao što je Vijeće za provedbu mira u Bosni) i njeno vojno prisustvo (kao u Srbiji) pružaju joj rastući regionalni utjecaj.
Drugo, Moskva želi razbiti koheziju Zapada. Podsticanje sukoba na Balkanu ne samo da doprinosi nestabilnosti regije, već slabi i jedinstvo Zapada. Jedan od nedavnih primjera bila je i ponuda za razmjenu teritorije između Srbije i Kosova koju je podržala Moskva, a prihvatili i neki zapadni dužnosnici. Već je i sama rasprava o podjeli stvorila razdore u regiji i između zapadnih vlada. Raspirivanje lokalnih sporova može pomoći Moskvi u potkopavanju jedinstva Saveza i naglašavanju neorganizovanosti zapadne politike. Neriješeni sukobi i statusi pojedinih država također omogućuju Kremlju da tvrdi da NATO nije uspio stabilizirati regiju.
Treće, Kremlj želi ukloniti američku prisutnost na Balkanu. Glavni razlog opstrukcije širenja NATO-a je sprečavanje razmještanja američke vojske i isključivanje bilo kakvih čvrstih sigurnosnih garancija. Moskva preferira da se balkanske države ne pridruže Savezu, jer to pojačava ulogu Washingtona u odbrani Evrope. Također, Moskva želi potvrditi ono što Kremlj vidi kao svoje "legitimne interese" u udjelu u arhitekturi evropske sigurnosti. U praksi, takvi prijedlozi dovode u pitanje postojanje NATO-a, što je vidljivo i u prijedlogu Evropskog ugovora o sigurnosti, kojeg je Moskva sastavila nakon invazije na Gruziju 2008. godine. U tom se prijedlogu tražilo da Rusija garantuje sigurnost istoka Evrope. Sve su uključene države to odbacile, ali osnovni ciljevi revizionizma Kremlja ostali su ipak nepromijenjeni.
I četvrto, Putin traži balkanske saveznike i, još više, vjerne sljedbenike. Ekonomske i energetske dimenzije su upravo u tome najizraženije u korumpiranju, ucjeni ili podmićivanju ključnih političkih figura. A ti političari mogu pomoći Kremlju tako što će potaknuti međuetničke sukobe, suprotstaviti se zapadnim inicijativama i podržati Moskvu na širem međunarodnom prostoru.
