Ove subote, kao i svakog 11. jula na godišnjicu srebreničkog genocida, posmrtni ostaci identificiranih žrtava bit će ukopani zajedno s hiljadama već ukopanih na groblju i Memorijalnom centru u ovom bosanskom gradiću.
Međutim, tijela Almira Halilovića, Sakiba Kiverića, Emina Mustafića i Fuada Ðozića, koji su ubijeni 1995. godine, neće biti među njima, piše glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove Serge Brammertz za britanski Guardian, prenosi Fena.
Prije 25 godina su čelnici bosanskih Srba počinili genocid nad srebreničkim bosanskim muslimanima.
Grad je proglašen sigurnom zonom Ujedinjenih naroda, ali su snage Republike Srpske opkolile, zarobile sistematski pogubile više od 8.000 muškaraca i mladića bosanskih muslimana, sahranivši ih u masovne grobnice.
Bijedni pokušaj prikrivanja zločina
Terorizirali su još 35.000 bosanskih muslimana - žena, djece i staraca - prije nego što su ih protjerali sa tog područja.
Petnaestogodišnji Almir, zajedno sa Sakibom, Eminom i Fuadom, bio je među 1.200 muškaraca i dječaka odvedenih na jedno od mjesta masovnog ubijanja kod vojne ekonomije Branjevo.
Nekim čudom su se uspjeli spasiti i izašli su živi ispod gomile tijela masakriranih automatskim oružjem.
Kasnije je vojnik bosanskih Srba, koji je hranio stoku, otkrio četvericu mladića kako su se sklonili ispod stabla jabuke, prekriveni krvlju.
Umjesto da ih prijavi svojoj vojnoj jedinici, nahranio ih je i obukao.
Njegov sin, također pripadnik Vojske RS-a, uputio ih je na teritoriju koju su držali bosanski muslimani.
Međutim, nisu uspjeli doći na sigurno; snage VRS-a su ih zarobile i tokom ispitivanja su im rekli ko im je pomogao.
Nakon toga su otac i sin uhvaćeni i zatvoreni zbog svoje humane geste.
Almir, Sakib, Emin i Fuad preživjeli su Branjevo, ali nisu preživjeli drugo zarobljavanje.
Oni su među skoro 1.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice koji se i danas vode kao nestali.
U bijednom pokušaju da prikriju svoje zločine, čelnici bosanskih Srba naredili su iskopavanje prvobitnih masovnih grobnica kako bi ostaci ponovo bili skriveni.
Neki su počinitelji genocida pobjegli u Srbiju
Ipak, svijet je saznao istinu, zahvaljujući svjedočenjima onih hrabrih koji su preživjeli i naporima porodica ubijenih.
"Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju [MKSJ], koje je osnovalo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda - i na kojem sam 10 godina obavljao funkciju glavnog tužitelja - odigrao je svoju ulogu. Presude Tribunala su jasne: genocid je počinjen u Srebrenici. Planiran je na najvišem političkom i vojnom nivou i proveo se koordiniranom akcijom s ciljem uklanjanja bosanskih muslimana iz Srebrenice. Oni osuđeni za zločine u Srebrenici uključuju bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i bivšeg zapovjednika Glavnog štaba VRS-a Ratka Mladića", piše Brammertz.
Ipak, ostaje još mnogo toga da se uradi kako bi postigla pravda i pomirenje u regiji.
Sada je došao red na sudove u regiji nakon zatvaranja Haškog tribunala 2017. godine.
U Bosni i Hercegovini vlasti su postigle važan napredak, iako treba procesuirati još 3.000 predmeta, uključujući one vezane za Srebrenicu.
Ono što posebno zabrinjava je broj navodnih počinitelja genocida koji su pobjegli u Srbiju i tamo našli sigurno utočište, uključujući političke vođe i vojne zapovjednike.
Duboko je uznemirujuće što se toliko navodnih počinitelja genocida još uvijek nije suočilo s pravdom.
Bio sam svjedok boli preživjelih koji se moraju suočiti sa stvarnošću da neki od onih za koje se tvrdi da su ubili njihove najmilije još uvijek mogu slobodno šetati ulicama.
Poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca nanose ogromnu patnju preživjelima i njihovim porodicama.
Moramo slušati žrtve i preživjele
Lideri u regiji javno su negirali genocid, čak su govorili da je Srebrenica samo obmana i laž.
Ratni zločinci koje je Haški tribunal osudio često su istaknuti kao heroji, dok se patnja žrtava ignorira, negira i omalovažava.
Brammertz kaže da je njegova poruka jednostavna: "Ako se nastavi tolerirati negiranje genocida, u bilo kojem obliku, na taj način ponovo ćemo iznevjeriti žrtve Srebrenice, baš kao što smo to činili prije 25 godina. Predugo se međunarodna zajednica nadala da će ovaj problem jednostavno nestati. Neće. Moramo slušati žrtve i preživjele. Njihove priče služe kao podsjetnik na to kako diskriminacija i mržnja mogu podijeliti, pa čak i uništiti, društva za generacije koje dolaze. Zato moramo govoriti jednim glasom kada se negira genocid i kada se glorificiraju odgovorni za njega."
"Nakon više od desetljeća rada sa žrtvama i preživjelima genocida, čvrsto vjerujem da međunarodna zajednica ima moralnu odgovornost da privede pravdi ratne zločince i počinitelja genocida - ne samo zbog žrtava genocida u Srebrenici, već i zbog svih žrtava masovnih zločina. I svi moramo učiniti svoj dio da sačuvamo istinu i sačuvamo uspomene na žrtve. To dugujemo svima njima, uključujući Almira, Sakiba, Emina i Fuada, čije porodice do danas još uvijek čekaju da ih pronađu i ukopaju", piše Serge Brammertz.
